Potraga za srodnom dušom od pamtivijeka pokreće čovječanstvo jer vjerujemo da će nam ona pomoći da postanemo bolji, preskočimo ograničenja i doživimo božansku ljubav. Vodi li nas taj put možda u propast?

Kad su se 1929. godine sreli, Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre znali su da je to ljubav za sva vremena. Iako nikad nisu živjeli zajedno, taj antikonformistički par otvoren za svaku vrstu iskustva „slobodne ljubavi“ ostao je zajedno do kraja života. Nešto slično Kleopatri i Marku Antoniju, čija je strast bila toliko moćna da im je omogućila svladavanje svih prepreka i ostvarenje svega što požele: ljubav, strast i mit o srodnoj duši, o kojoj svi mi maštamo gledajući njihovu životnu priču u filmovima s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor.
Svi mi zamišljamo srodnu dušu kao nekoga tko nas upotpunjuje, tko nas prihvaća onakvima kakvi jesmo bez obzira na sve naše mane, tko nas voli intenzitetom kojim nas nitko drugi na svijetu ne voli, tko nam je najbolji prijatelj, zbog koga ne moramo pristajati na kompromise, s kim smo duboko povezani, tko u trenutku zna što mislimo i što ćemo izgovoriti, kao nekoga za koga u trenutku znamo da je onaj pravi, bez sumnji, bez preispitivanja, bez nedoumica. I prije svega, kao nekoga tko nas nikad neće ostaviti.
Srodna duša znači sresti se i prepoznati, a ne upoznati se. To je toplina, prepoznavanje, nevjerojatna intimnost još od prve minute poznanstva, situacija u kojoj sve nekako teče svojim tijekom. Jer kad upoznate nekog i poželite pred njim biti bolji nego što zapravo jeste i pokušate zamaskirati svoje negativne osobine, to znači da ta osoba nije vaša druga polovica.

Riječ psihologa

Psiholozi imaju podijeljena mišljenja o postojanju srodne duše. Mnogi smatraju da postoje fizionomije, karakteri i boje glasa koji nam oživljavaju sjećanja iz djetinjstva i aktiviraju neurobiološke mehanizme koji nas vode k posebnim osjećajima prema određenoj osobi, vrlo često k ljubavi na prvi pogled. Upravo ta privlačnost poslije prvog susreta zasniva se na određenom prepoznavanju, kao da su se srele dvije zvijezde koje pripadaju istoj konstelaciji.
Mnogi od nas sreli su u životu nekoliko partnera koji su se poslije pokazali pogrešnima. Ta iskustva pomažu nam da shvatimo koji dijelovi naše ličnosti zahtijevaju najviše pozornosti. Ako nas konstantno privlače isti tipovi ljudi zbog kojih smo poslije nesretni, moramo se prvo pozabaviti sami sobom i kočnicama koje nas sputavaju u uživanju u ljubavi i njezinoj pozitivnoj dimenziji. Ovako promatrana, srodna duša predstavljena je u pravoj konotaciji, tj. kao osobni put odrastanja, upoznavanja sebe i otvaranja novim dimenzijama ljubavi.
S druge strane, mnogi psiholozi smatraju da je srodna duša mit. Postajemo žrtve velikih očekivanja. Tražimo osobe koje će kompenzirati naše slabosti, ojačati našu snagu i dati nam podršku i bezuvjetno poštovanje. Frank Pittman, psihijatar iz Atlante, tvrdi da ništa nije donijelo toliko nesreće i nezadovoljstva koliko potraga za srodnom dušom: „Treba prestati vjerovati u mit o srodnoj duši. Svi ljudi ujedinjeni u bračnu ili bilo koju drugu ljubavnu vezu dolaze iz različitog društvenog miljea, potječu iz različitih obitelji i imaju drukčiju viziju svijeta. Magija je upravo u tome što možemo razviti takav pogled na svijet koji nam omogućuje da promatramo život očima partnera, ali i vlastitima“.

Srodna duša - legenda ili istina?

Idealan odnos

Da bismo zaista prepoznali svoju srodnu dušu, moramo prvo upoznati sebe pa ćemo tek onda moći obratiti pozornost na bitne i općeprihvaćene pretpostavke o srodnoj duši. Veza s nekim tko nam je zaista srodna duša je balansirana, jaka i pozitivna. Ne postoji manipulacija ni iskorištavanje, prava osoba čini nas sigurnima. Jednostavno, sve se uklapa i imamo osjećaj da je sve baš onako kako treba biti. Naša veza je strastvena i harmonična i sve što radimo zajedno ima uspjeha, a svaki naš pojedinačni uspjeh partner slavi.
Naša srodna duša neće od nas tražiti da se promijenimo, prihvatit će nas onakvima kakvi jesmo i trudit će se iz nas izvući najbolje. Ta osoba nas upotpunjuje, to je ljubav koja raste iz dana u dan, daje nam ravnotežu, snagu i hrabrost. Ponekad se za partnere koji su se zaista pronašli kaže da sliče jedni na druge, da imaju nešto isto u pogledu, da su im crte lica slične.
Srodna duša mogla bi se definirati i kao osoba koja nas uvijek opravdava pred drugima, koja je naš suučesnik koji u nama vidi ono što drugima promiče. Srodna duša zove nas telefonom baš onda kad smo mi željeli zvati nju. Zna kako se osjećamo a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini signale koje šalje naše tijelo, a koje samo ona zna pročitati. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu i da ne postoje skrivena značenja. Čita nam misli, zna unaprijed naše potrebe.
To nije idealan odnos, ali nije ni odnos u kojemu vlada opsesivna ljubomora, što znači i nedostatak povjerenja, to nije odnos koji prate svakodnevne dramatične svađe, ni odnos koji nas čini nesretnima i nesigurnima i u kojem imamo potrebu kontrolirati partnera, koji, kad nam je potreban, uvijek ima hitniji zadatak. Srodna duša neće nas stalno kritizirati zbog vlastita kompleksa i osjećaja inferiornosti i nećemo živjeti u konstantnom strahu da će nas ostaviti.

Unutarnji mir

Kad budete u vezi koja vam donosi unutarnji mir, znat ćete da ste pronašli srodnu dušu. Ali ono što je najvažnije, što je osnova i početak svega, je biti u miru sa samim sobom, s partnerom ili bez njega. Psiholozi tvrde da svatko od nas poznaje samo jednu desetinu vlastitih potreba i osjećaja. Sve ostalo su aspekti naše ličnosti koji su zakopani, često negirani i zatrpani u dubini duše, pa zato, da bismo shvatili tko je i što je ono za čime imamo potrebu, ponajprije moramo istražiti te svoje skrivene dijelove.
Treba se osloboditi pretjeranih zahtjeva i očekivanja od ljubavne veze jer je to osnova za krah. Ipak, ne postoji recept za srodnu dušu ni vrijednosni kriterij prema kojem ćemo prepoznati je li osoba pored nas ona prava. Srodna duša i danas ostaje enigma. I najvjerojatnije baš zato vjekovima ima toliku moć. John Lennon, koji je smatrao da je njegova simbiotička i nekonvencionalna veza s Yoko Ono zapravo reinkarnacija snažne ljubavi Napoleona prema Josephini, tu emociju opisao je riječima: „Prije nego što smo se Yoko i ja upoznali, bili smo samo pola osobe. Postoji mit o tome da je svatko od nas jedna polovica, dok druga polovica, koja predstavlja naše ogledalo, luta tko zna kuda. Mi smo bili dvije polovice, a sada smo napokon cjelina.“ Možda je stvarno u tome tajna. 
FILMOVI O SRODNIM DUŠAMA
• Mostovi okruga Madison
• Mesareva žena
• Dogodilo se u raju
• Nešto sasvim osobno
• Engleski pacijent
• Notting Hill
• Samo ti
• Zapravo ljubav
• Doručak kod Tiffanyja
• Ljubavna priča
• Odbjegla nevjesta
• Igra sudbine
• Orkanski visovi
Sanja Lučić

Izvor