четвртак, 13. јун 2013.

Dr. Wallach o zdravlju

Dr. Wallach je veoma popularan Američki lekar, 1991. g. je bio nominovan za Nobelovu nagradu.
(U ovom tekstu zabeleženi su delovi njegovog izlaganja u Moskvi u nj. originalnom stilu.)
Odrastao sam  na farmi u zapadnom delu St. Louis-a. Pedesetih godina počeli smo odgajati goveda. Ako poznajete tu problematiku, znate da je jedini profitabilan način, ako sami proizvodite i kukuruz, soju, slamu za stoku. U mlinu smo samleli sve to i dodavali ogromne količine vitamina i mineralnih materija, tako se pripremala stočna hrana.Nakon 6 meseci mogli smo stoku izneti na tržište.
Interesantno je da iako smo tako pažljivo pripremali hranu za stoku, zamislite da mi sami nikada nismo uzimali nikakve vitamine i minerale. Mada, bili smo mladi i želeli smo makar 100 godina živeti bez bola i bolesti!
To je mene posebno zanimalo, pa sam pitao oca: „Reci oče, zašto nama ne pripremaš na isti način hranu, kao što to radiš za krave?“ Otac mi je odgovorio:“ Ćuti sine, budi sretan što svakodnevno dobiješ svežu hranu sa farme!“ Kasnije sam upisao poljoprivrednu školu i stekao naučni stepen obrazovanja, i postao sam stručnjak za stočarstvo, proizvodnju žitarica i izučavanje zemljišta.
Posle toga sam 2 godine proveo u Africi. Ostvario sam san iz detinjstva, mogao sam raditi uz Maur Parkinsona. Bio je veliki čovek, mnogi ga pamte po njegovim knjigama. Nakon dve godine dobio sam telegram. Zološki vrt u St. Louis-u ponudio mi je posao. Nacionalni institut za zdravlje je obezbedio 78 miliona dolara pomoći zološkom vrtu, a potreban im je bio veterinar koji bi se bavio patofiziologijom životinja koji umiru u vrtu.
Složio sam se s ponudom i otišao sam tamo da radim. Ali sam osim za taj vrt u St. Luisu, vršio obdukciju i za zološke vrtove u Brookwaldsu, Chicagu, New Yorku, Los Angelesu i dr.
Potrebno je bilo da pratim jedinke super osetljive na promene životne sredine. U 60-im godinama još niko nije bio načisto sa ekološkim problemima i katastrofama. Dakle, obavio sam 17 500 obdukcija radi utvrđivanja uzroka smrti i došao sam do zaključka: Svaka jedinka, životinja i čovek, koji umire prirodnom smrću, umire zbog nedostatka hranljivih materija.
Hemijske i biohemijske analize su tačno ukazivale da je smrt nastao usled neadekvatne ishrane. To me je toliko iznenadio da sam se vratio uzhranjivanju krava.
Napisao sam 75 naučnih radova, 8 učbenika u koautorstvu i jednu samostalno. Ovu knjigu su studenti medicine kupovali za 140 dolara. Objavljivali su članke koje sam pisao u 1700 novina i govorio sam u tv emisijama i mnogim dr. mestima.  Ali, tada u 60-tim godinama bilo je relativno mali broj onih koji su se interesovali za moj rad vezan za ishranu. Šta sam mogao da učinim? Morao sam se vratiti u školsku klupu da steknem lekarsko obrazovanje, što mi je omogućilo da koristim znanje koje sam stekao još na veterinarskom fakultetu.
Makoliko je to iznenađujuće, tako je to funkcionisalo. Radio sam 15 godina u Arizoni kao običan lekar. Danas bi želeo da sa vama podelim saznanja i zaključke koje sam stekao tokom rada. I ako zapamtite samo 10% od toga što ćete tu danas čuti, možete sebe poštedeti dosta neprijatnih muka i gomilu novaca sebi uštedeti, i sa dosta godina sebi produžiti život.
Ali te godine nećete dobiti tek tako, već cenom određenih napora. 
Sad bi voleo da kažem ono najvažnije.
Čovekov genetski potencijal je 120-140 godine zdravog života.

Danas postoji svega 5 takvih grupa ljudske zajednice, čiji predstavnici žive 120-140godina.
Ovi žive na Istoku, u Tibetu i Zapadnoj Kini. Ove zajednice su opisane u knjizi James Hiltona „Izgubljeni horizont“, koju je pisao još 1964.godine.
PREma podacima knjige, najstariji čovek bio je doktor Li, rođen u Tibetu.
Kada je napunio 150 godina života dobio uverenje od carske uprave, kojim je potvrđeno da zaista ima 150 godina, tj.rođen 1677.g. Kada je navršio 200., dobio ponovo uverenje. Dokumenti su dokaz da je živeo 256 godina.
Kada je 1933.g. preminuo pisali su o njemu u NY Timesu i u Londonskom Timesu, gde su i dokumentovali ono što je napisano.
Možda je imao samo 200, a ne 256….?!
U Istočnom Pakistanu je živela jedna grupa ljudi koji su sebe zvali Bogazima. I oni su bili poznati po dugovečnosti. Živeli su 120-140 godina.
Gruzi vole kisele mlečne proizvode i žive 120 godina.
Jermeni i abhazijanci,Azerbajdžani su u dobroj kondiciji i sa 120-140 godina.
U januarskom broju Nacionalne Geografije iz 1973.g. objavljen je poseban članak o ljudima koji su živeli duže od 100 godina. Bilo je puno fotografija, od kojih 3 su mi ostala u sećanju.
NA jednoj je bila žena koja je imala 136 godina. Sedela je u fotelji, ispijala votku i pušila kubanski duvan. Izgledala je dobro, nije bila vezana za krevet u socijalnoj ustanovi gde bi trebalo platiti za njen smeštaj 2000$. Uživala je u svom životu sa 136 godina.
NA drugoj fotografiji bila su dva bračna para, koji su upravo slavili svoje godišnjice braka od 100 i 115 godina.
NA trećoj slici je bio jedan muškarac, koji je brao čaj u Jermenskim planinama i slušao radio.
Prema matičnim zapisima on je tog trenutka bio najstariji građanin Planete.
Na Zapadnoj polulopti po dugovečnosti su najpoznatiji Indijani Anda koji žive u Ekuadoru i na jugoistoku Perua.
Najstariji članovi plemena Titicaca žive i 120 godina.
Margaret Pitch, najstariji Amerikanac iz Virdžinije, koja se vodi i u Guiness –ovoj knjizi, živela je 115 godina. Umrla je usled pada. Ko će da pogodi od čega je umrla? Od razređenja kostiju. Ona nije imala slabo srce, rak ili šećernu bolest, ali je 3 nedelje nakon pada preminula, jer u svom organizmu nije imala dovoljno kalcijuma.
Interesantno, kćerka njena je izjavila da je ona pre smrti jako volela slatkiše. To je poznata bolest koja se naziva Pike-bolešću. Kasnije ćemo o tome.
Obično, ako jako volimo čokoladu i dr. slatkiše, to znači da u organizmu imamo nedostatak hroma i vanadijuma.
Vođa Nigerijskog plemena Bau preminuo je sa 126 godina. Na sahrani se jedna od njegovih supruga hvalila da je on imao sve svoje zube, što znači da su i njegovi unutrašnji organi bili dobro opskrbljeni.
U Sibiru je jedan čovek 1933.godine preminuo u svojoj 133.-oj godini. U Guinness-ovu knjigu je dospeo ne zato što je doživeo 133.-ću godinu, čak ne ni zbog toga, što se ženio 4 puta do svoje 80. godine, već zato što je posle svoje 80-te godine postao još 9 puta otac! Ako saberemo da je svako dete 9 meseci u majčinoj utrobi i najmanje godinu dana sisa i još je po jedna godina između dece, onda to znači da je on i posle svoje 100-te postao otac. Zato je ušao u Guinness-ovu knjigu.
Tako da, ne gubite nadu Gospodo, ima još nade!
Sad malo o nauci:
U Arizoni su izvršili interesantan eksperiment u novembru 1993.g. Tri mlada para su totalno izolovali. Živeli su na zdravoj hrani koju su sami gajili, disali čist vazduh i pili čistu vodu.
Nakon isteka 3 godine otišli su na kalifornijski fakultet i ispitivali su ih gerontolozi. Svi njihovi fizioloski parametri su stavljeni u računar, koji je dao prognozu da ako bi nastavili tako da žive, živeli bi do 165.godine. To opet potvrđuje da je 120-140 godina života sasvim realna.
U današnje vreme prosečan vek čoveka je 75,5 godina, a lekara 58 godina.
Postoje dve osnovne stvari za koje se moramo vezati ako želimo biti dugovečni.
Ako želite živeti 120-140 godina:
Prvo: izbegavajte opasne situacije. Izbegavajte nepotrebne, nerazumne opasnosti.Ako igramo ruski rulet, trčkaramo usred saobraćajne gužve, pijemo, pušimo..ne verujem da ćemo dočekati 120-tu. Ovo zvuči smešno, ali godišnje hiljade ljudi umiru iz istih razloga.Voleo bi da štitite sebe u zavisnosti od vaših mogućnosti. Ako imate mogućnosti da predupredite neke bolesti, naročito neizlečive, onda tu priliku ugrabite.

Drugo: samo to činite što je korisno.

Potrebno nam je 90 hranljivih supstanci, od kojih 60 minerala, 16 vitamina, 12 osnovnih aminokiselina i 3 esencijalne masne kiseline. Ukupno 90 suplemenata za našu svakodnevnu ishranu, čiji nedostatak može uzrokovati razne bolesti.
O tome u današnje vreme se piše u novinama, govori se na radiju i tv, i sve više se govori.
Svi znaju o tome jer ljude interesuje zdravlje, produžetak životnog veka, dopunjivači ishrane, pa i lekari stalno nam o tome govore.NE zbog toga što im je to lekarska obaveza. NE mislite da lekari mole novinare da o tome pišu! Ne! Ovakve informacije uvećavaju tiražu i prođu novina.
Moj omiljeni članak je obljavljen 1992.g. 6.aprila u TIME-u. Ako niste čitali, predlažem vam, nabavite ga, napravite kopiju i zalepite na frižider.
TO je jedan sveobuhvatan članak, koji govori kako vitamini mogu savladati rak, srčane i kardiovaskularne bolesti, razarajuća dejstva starenja. Članak je na 6 stranica i sadrži samo jednu negativnu misao i to od jednog lekara, kome je pisac teksta postavio sledeće pitanje: „Šta mislite o vitaminima i mineralima kao dopunjivačima ishrane?“
Šta mislite šta je odgovorio?
„Uzimanje vitamina ne donosi nikakvu korist“ – misli Viktor Hubbin, profesor jednog New York-škog univerziteta. „ Svaki vitamin, kao dopunjivač samo našu mokraću čini skupljom.“
 Ako ovo pokušamo prevesti, znači da piškimo dolare kada uzimamo vitamine i minerale, tj. Uzalud trošimo svoj novac na vitamine i minerale. TO je hteo da kaže.
Dužnost mi je da vam saopštim, nakon što sam izvršio 14500 životinjskih i 3000 ljudskih obdukcija na različitim tačkama sveta, i uvek sam želeo biti zdrav i imati zdravu decu i unuke, da je moje mišljenje da ako ne ulažemo u sebe u vidu vitamina i minerala, onda ulažemo u dobrobit lekara. Čvrto verujem, da upravo mi doprinosimo dobrobiti lekara.
U periodu između 1776.g. i drugog svetskog rata američka vlada je oko 8,5 miliona $ potrošio na medicinska istraživanja i za zdravstvo. Sada na isto to godišnje troše 1,2 milijarde $, i to nije dovoljno.
Ja tvrdim, da ako bi u poljoprivredi uveli sistem zdravstva kao što je za ljude, onda bi pola kg mesa koštalo 275$. Međutim, ako bi primenili sistem zdravstvene zaštite u poljoprivredi i za ljude, onda bi zdravstvena zaštita petočlane porodice koštalo 10 $ mesečno.Može se birati.
Čvrsto mi je ubeđenje da ako mi činimo da lekari budu bogati u vidu osiguranja i državne potpore, onda nam i oni duguju s nečim. Dužni su makar da nam pošalju najnovije informacije o rezultatima najnovijih lekarskim istraživanja. Da li je neko dobio bar nekad takvu informaciju od svog lekara? NE? Interesantno, ne!? Ali ja imam veliku količinu informacija u mom „rezervoaru“. Što bi mogao podeliti s vama.
Prvi: čir na želucu. 
Verovatno ste već čuli, da stres izaziva čir na želucu. Veterinari već 50 godina znaju da jedna bakterija je uzrok čira kod svinja. Mi ne možemo da dozvolimo skupu operaciju na želucu svinje. Ako bi dozvolili, šnicla bi nas koštala 275$.
Postoji jedan mineral koji se zove bizmar, s kojim bez operacije se može lečiti čir na želucu kod svinja. To i činimo. Pored bizmara koristimo tetraciklin.
Zdravstvene ustanove su tek 1994.g. saopštili da čir na želucu nije uzrokovan stresom, već bakterijom i izlečiv je. Mada u većini slučajeva istraživači daju ovakve izjave:“…pokazuju rezultate koji daju nade i mogu imati pozitivan uticaj….“. A ovde su jasno rekli da je izlečiv. Piše: „čir na želucu je izlečiv sa kombinacijom Biznara i tetraciklina“. Ko ne zna šta je bizmar, može otići u apoteku i za 2 $-ra može kupiti roza tečnost. Ime mu je peptobizmar.
Dnevno jedna kafena kašika, i čir je izlečiv. Može se izlečiti za 5$ ili otići na operaciju. Može se birati.
Koji je drugi najčešči uzrok smrti kod Amerikanaca?
Drugi: tako je, to je jedna užasna bolest, zove se rak.
NA Onkološkom institutu u Bostonu su u septmbru 1993.g. izjavili da su uspeli izraditi jednu dijetu protiv raka. Istraživanja su se odvijala u Kini, iz jednostavnog razloga, što je u Kineskoj provinciji Hinaj registrovan najviši stepen obolevanja od raka.
Tokom 5 godina 29 000 ljudi su ispitivali. Pacijenti du dobijali dva puta veće doze vitamina i minerala no što je preporučena doza u Americi. Tj. Ako je preporučena dnevna doza 60 mg vitamina C, oni su dobijali 120 mg.
Alan Paul, jedan poznati Američki lekar rekao je da ako želimo da izbegnemo obolevanje od raka, potrebno je dnevno 10 000 mg C-vitamina uzimati.
Rezultat je bio, da su lekari, koji su se vatreno raspravljali sa Alan Paul, već davno napustili ovaj svet (mir sa njima), dok je Alan Paul živ, zdrav i ima 94 godine, radi 14 sati dnevno, 7 dana u nedelji i živi na jednoj farmi u Kaliforniji, predaje na Univerzitetu u San Francisco.
Samo od nas zavisi da li ćemo se držati saveta preminulih lekara ili ćemo podržati mišljenje  dr. Paul-a. Dakle, sasvim je normalno da uzmemo duplu dozu vitamina C i A, i nikakvih komplikacija zbog toga nećemo imati. Pored toga trebaće nam i cinka, riboflavina, molibdena, i dr.

Postoji još jedna posebno važna grupa materija: vitamin E, Beta karoten i Selen.
U grupi pacijenata koji su tokom 5 godina uzimali E vitamina, beta karotina i selena, stopa smrtnosti je za 99% smanjena, tj. Od 100 otpisanih 99 je preživelo. U provinciji Hinaj najčešće bolesti su rak želuca i rak grkljana, njih 20% je preživelo. U ovakvim slučajevima bi trebalo da lekar prenese informaciju. Već ako nije želeo preuzeti odgovornost, mogao je makar omogućiti izbor. Zbog ovakvih stvari ja ne odobravam njihov pristup pacijentima. S druge strane i ovo je samo još jedan dokaz indiferentnosti lekara. Idemo dalje.

Treće: upala zglobova.
Od septembra 1993.g. u bolnicama Naučnoistraživačkih Instituta Univerziteta Harvard i Boston pacijente koji su imali otečene zglobove usled upale, tretirali su proteinima iz pileće hrskavice. Odabrali su takve pacijente, čije stanje nisu mogli popraviti terapijom lekovima. Oni su dobijali aspirin, mezotrixid, prednizolon, kortizon injekcije i razne fizikalne terapije. Ostao im je još samo operativna metoda zamene zglobova.
Tada sam rekao:Slušajte, ovi ljudi su već toliko patili da su možda još spremni da pate eventualno 90 dana dok ću ja napraviti jednu probu“. I njih 29 je bio spremno za taj eksperiment. Ovi ljudi su dobili sledeću terapiju: svako jutro punu kašiku usitnjene pileće hrskavice u soku od pomorandže.  Nakon 10 dana ostali su bez ikakvih bolova i upala, nakon 30 dana mogli su polako da koriste svoje zglobove ponovo, nakon 3 meseca njihovi zglobovi su se povratili u potpuno normalno stanje i funkciju.
Sad ću da vas razvedrim.
Smešni momenat je da je lekar koji i vršio eksperiment u bolnici na Harvardu, izjavio da je pileća hrskavica lek. Ako je sposoban da izleči bolest, onda se mora tretirati kao lek, i mora se prepisati na recept. Odmah smo videli kako mu se vrti mozak i računa „…300 $ jedna kapsula, 25 bolesnika….“
Ali ako ne želimo da se bakćemo sa time, dovoljno je ući u apoteku i kupiti sredstvo pod imenom noxigelon. Žene dobro poznaju, jer ga koriste za jačanje kose i noktiju. Glavni sastojak je goveđa hrskavica, koja će ojačati vašu hrskavicu i vaše kosti. Ako svakodnevno stavite jednu kašičicu u sok od pomorandže i pored toga uzimate i koloidne minerale na svakih 100 funti 1 unciju, sledeći put kad vas posetim dotrčaćete do mene i izljubićete me, ako ćete se uopšte sećati još da ste ikad imali problem s upalom zglobova.
Četvrto: da li ste možda čuli o Alzheimer-ovoj bolesti?
Sad svi znaju za to. A kad sam ja bio dečak, ta bolest uopšte nije postojala. A sad je jedna od najrasprostranjenijih, koja svakog drugog čoveka iznad 70. godine napada. Zastrašujući podatak. Kako se može ustanoviti ova bolest u ranom stadijumu i izlečiti kod životinja? Da li možete zamisliti koliki bi bio gubitak farmera ako bi svinje zaboravile zašto bi trebalo doći do valova? Zato su veterinari još pre 50 godina počeli ispitivati ovu bolest i počeli lečiti. Pokušali smo sa velikim dozama vitamina E. Vaš kućni lekar je trebao da vam napiše pismo još jula 1992.godine, kada je medicinska katedra Kalifornijskog Univerziteta u San Diego objavila da E-vitamin usporava gubitak memorije u Alzheimerovoj bolesti.  Samo su 50 godina zaostali za veterinom.
Možda baš zbog toga bilo bi bezbednije obraćati se veterinaru.
Peto: Kamen u bubregu.
Ko je već imao „sreću“ sa kamenom u bubregu? I koju hranu vam je zabranio lekar da konzumirate najpre? Kalcijum. Ništa mlečnih proizvoda ni supe ni namirnica koji sadrže kalcijum.
Zapravo bubrežni kamen se stvara od sopstvenih kostiju. Kada imamo nedostatak kalcijuma, tada se javljaju i bubrežni kamenci. Već hiljadu godina ljudi znaju, da bi izbegli bubrežni kamenac kod životinja, treba dodavati više kalcijuma, magnezijuma i bora njihovoj hrani. Jer anatomija životinja je takva da oni umiru kada dobiju kamen u bubregu. Kada čovek dobije bubrežni kamenac, samo žali što ne može da umre, jer su to toliko veliki bolovi.
Mi znamo kako možemo preduprediti ovu bolest. Još 1993. godine trebali ste dobiti pismo od svog kućnog lekara o tome da kalcijum može da smanji rizik pojavljivanja bubrežnog kamenca. 
Više od 40 000 pacijenata su ispitali i svrstali ih u 5 kategorija. U toj grupi gde je bila najveća doza kalcijuma, niko nije imao bubrežni kamenac.
Sećate se, rekao sam vam da lekari žive 58 godina, a mi 75. No, to je grupa profesionalaca koji će nam reći kako da živimo, dokazuju nam štetnost soli, kofeina, putera, umesto toga treba da jedemo margarin – i umru sa 58 godina. Dotle, oni koji žive 120-140 godina, u svoju šolju čaja stave i komadić soli. A oni popiju dnevno i do 40 šolja čaja. Kuvaju sa puterom i žive 120 godina. 
Onda sad, kome da verujemo?! Onima koji žive 120  godina, ili 58.? Na vama je da odlučite.
Šesto: aneurizma
Ima lekara koje ja posebno cenim. Među njima je i dr Stuart Cartred, kućni lekar koji ima 38 godina.
Aneurizma je njegova stručna oblast. To je takva bolest kada tkivo izgubi elastičnost, usled čega se rašire nežne arterije. Još 1957.g. smo saznali da je razlog aneurizme nedostatak bakra u organizmu. TADA SMO RADILI NA JEDNOM PROJEKTU kada smo posmatrali  200.000 ćurana. Dobijali su specijalan dodatak u koji je sadržao 90 različitih hranljivih materija. U prvih 13 nedelja polovina njih je uginulo. Kod seciranja se saznalo da kod svakog je razlog bila aneurizma. Kada su farmeri duplirali dozu bakra, odgajali su sve ćurke bez ijednog smrtnog slučaja od anaurizme.
Ovaj eksperiment smo uradili i sa miševima,mačkama, kerovima, svinjama, kravama..itd.. i došli do zaključka da ovu bolest uzrokuje nedostatak bakra.
Sede vlasi koji se pojavljulju rano su prvi znaci nedostatka bakra.  Koža se smežura, nabora, jer se gubi elasticitet tkiva. Stvaraju se podočnjaci, čovek postaje nalik suvoj šljivi.
Pa postoji i u obliku bolesti vena, izraženih vena. Razlog je u neelastičnosti tkiva.Celo telo postaje mlitavo, visi stomak, lice, grudi i trčimo kod estetskog hirurga. Mada je jeftinije, praktičnije i bezbednije uzimati koloidne minerale.
Sada ću vam predstaviti jednog drugog lekara dr Martin Cartera, preminuo je sa 77 godina. Na Harvardu je diplomirao medicinu, a na Yale-u doktorirao. Prilikom obdukcije ustanovili su kod njega aorta-aneurizmu. Taj lekar je umro zbog nedostatka bakra.Njegova mokraća je bila jeftina…
Jedan drugi primer. Dosta poznat pravnik iz Detroita, Helen Joyce Walter preminula je u 44. Posećivala je jednu od najpoznatijih sportskih klubova. Znate današnje žene vole snažne kosti sa malo ulaganja. I ona je preminula od aneurizme. Kod obdukcije simptomi su ukazivali na neku vrstu paralize i unutrašnjih krvarenja. I tome je bio uzrok nedostatak bakra. I njena mokraća nije bila skupa.

Sedmo: kardiomiopatia
Da li ste već čuli o Stuart Burkeru? On je pisac 5 knjiga koje su imale veliki odjek. Knjige su o zdravlju, dieti, ishrani. Diplomu lekara je dobio na jednom od najboljih univerziteta u Bostonu. U knjigama je reč o mršavljenju. Pisao je 20-togodišnjacima, a on je umro sa 40.
Da li biste sledili njegovu dijetu, primer? Sa 40 godina je umro od kardiomiopatije, čiji uzrok je nedostatak selena.  Farmeri jednostavno uđu u stočnu apoteku i kupe selen u injekcijama ili tableti i preduhitre ovu bolest. Dr. Stuart Burker, ko je napisao 5 knjiga o ishrani, preminuo je sa 40 g. usled nedostatka selena. Ni njegova mokraća nije bila skupa.Verujte, kardiomiopatiju možete prevenirati sa 10 centi dnevno. I ako se to nekome ne sviđa onda je glup. Drugačije ne mogu da se izrazim, ako niste spremni 10 centi dnevno potrošiti na selen, da bi spasili sopstveni život.  
Gale Clark sa 47 godina bio je glavni kardiolog u Saint Louisu. Pogodine od čega je umro? Od kardiomiopatskog napada. Sigurno ste već videli kako krave koje gube puno kalcijuma sa mlekom, grickaju svakojake koske i kamenčiće. Dobar farmer tada misli o tome da doda više minerala njihovoj hrani, jer će inače pojesti i štalu. I kod ljudi često možete tako nešto primetiti. Kao što znamo trudnice stalno priželjkuju nešto, stalno bi nešto neobično jele, pa bockaju muža:“Ej, donesi mi sladoled sa kiselim krastavcima!“ TO je zbog toga, što plod koji se razvija oduzima iz njenog organizma potrebne minerale.
I ostali:
Malo saveta: proučite svoje ruke i lice. Ako nađete roze fleke to su rani znaci nedostatka selena. Ako ste našli takve fleke koristite 6 meseci koloidni oblik selena. Sve će nestati. ZA pola godine taj proces možete preokrenuti. Ako fleke spolja nestanu, to znači da su i unutra nestali sa unutrašnjih organa, s mozga, srca, jetre, bubrega.
Ko ima nizak šećer u krvi? Dobro, znači otprilike 10%? Sigurno ste već videli hiperaktivnu decu, koji navale na šećer.
Hrom i vanadium ako su u nedostatku dovode do niskog nivoa šećera u krvi.
I ako to ne uzmemo u obzir, onda će se razviti šećerna bolest.
Nedostatak kalaja pojavljuje se u veoma rasprostranjenom obliku kod muškaraca, u vidu ćelavosti. Kao što je očito, mnogi pate od nedostatka kalaja. I ako ne stanemo nakraj tome što hitnije, razviće se i gluvoća, vrlo brzo.
Sledeće je nedostatak bora.
Žene moraju znati i poštovati bor. Pomaže zadržavanje kalcijuma u kostima. Štiti od razređenja kostiju. Pomaže u proizvodnji estrogena, kod muškaraca, testosterona. Ako ne obezbedimo dovoljno bora, drage dame, jako ćete patiti u prelazno doba. Kod muškaraca je još gore. Može ih zadesiti impotencija.
Nedostatak cinka pokazuje svoje prve simptome kada smo izgubili osećaj mirisa i ukusa. Eksperimenti sa životinjama su dokazali da postoji oko 7 minerala, koji mogu da nam udvostruče životni vek.
Setite se da sam vam rekao da čoveku je neophodno 90 hranljivih materija: 60 minerala, 16 vitamina, 12 aminokiselina i 3 masne kiseline.
Veoma smo sretni, što nam biljke mogu proizvesti potrebne aminokiseline, vitamine i masne kiseline.
Mi samo treba dnevno da unesemo 15-20 biljnih sastojaka u dobroj kombinaciji, i dobijemo potrebne hranljive sastojke. Teoretski je to moguće, ali većina ljudi to ipak ne čini. Prosečan npr. Amerikanac misli da ako je pojeo nešto krompira u obliku čipsa onda je zadovoljio svoje dnevne potrebe za povrćem. Teoretski bilo bi moguće uneti potrebne količine vitamina, minerala i aminokiselina u potrebnim odnosima, ali to učini veoma mali procenat ljudi.
Zato, ako je i vama stalo do vašeg života, kao meni do mog, moje dece i unučadi, praunučadi, onda sami morate se pobrinuti da obezbedite dovoljne količine hranljivih sastojaka, jer inače garantujem da nećete doživeti 120.g.
Jedna druga priča o mineralima.
TO je jedna tragična priča, jer biljke ne sadrže ni u kakvom obliku minerale. One nedostaju u tlu, pa ih nema ni u biljkama.
Napravio sam kopiju o Senatskom zasedanju Sjedinjenih Država. 74. Kongres, 2. zasedanje 2.64. dokumenat. Stoji u njemu sledeće: sadržaj minerala tla je u potpunosti smanjena pa zbog toga ni žitarice, povrće i voće ne sadrže minerale. Ljudi koji se hrane ovim namirnicama razbolevaju zbog nedostatka minerala. Jedini način predupređivanja i lečenja toga je uzimanje  dodataka ishrani. Ovo stoji u dokumentu koji su potpisali 1936.g. u Kongresu.
Da li je od tada postala situacija bolja? NE. Nije. Naprotiv, nažalost, postala je još gora. Razlog tome je da farmeri poboljšavaju zemljište natrijumom, fosforom i kalijumom.  Sa tri komponenta u raznim kombinacijama, i niko ne može naterati farmera da još 60 elemenata doda tlu, jer od toga ne zavisi prinos.Zato svaki plod maksimalno iscrpi iz zemlje sve moguće minerale. I ako umesto 60, nadomeštamo samo 3 vrste minerala, onda to izgleda, kao kad bi mesečno ulagali 3$-ra na svoj račun a svakog meseca sa tog računa podizali 60$. Možete zamisliti šta će se desiti sa našim računom? Ugasiće se.
 Reći ću vam, da je naše zdravlje na rubu katastrofe, jer u tlu više nema minerala, i mi smo i zajednički i pojedinačno odgovorni za svoje zdravlje, i svesno nadomeštanje minerala.

Često me pitaju: „Šta su ljudi radili pre 1000 godina, kada nije bilo ni veštačkog đubriva, a mnogi su doživeli dugovečnost. Šta misliš o Egipćanima, Indijcima i Kinezima?
Oni su živeli pored ogromnih reka: Nil, Ganges, Žuta reka, koje su se godišnje izlivale iz svojih korita. Pogodite šta se dešavalo tim prilikama? Voda je za sobom ostavljala mulj i donosio planinski pesak na hiljadu milja. Ljudi su se molili Bogu, i zahvaljivali se za poplave. Mi se molimo da ne bude poplava. Iako poplave doprinose obogaćivanju tla plodonosnim muljem, mineralima i to obogaćuje mineralima i plodove.
Kralj Filippos, otac Aleksandra Velikog, oženio se sa 12 –to godišnjom devojčicom, Kleopatrom, princezom Egipta. Devojčica nimalo nije ličila na ženu u otrov-skupim toaletama i šminkom, poput Elizabeth Taylor. Bila je ravnih grudi, mršava devojčica.Zašto ju je ipak oženio kralj? Jer je u Egiptu bila najbolje žito. Svi su znali to, a Makedonska vojska je upravo spremala pohod na ceo svet. Potrebna je bila najkvalitetnija hrana za vojsku, da bi nakon 20-to satnog marširanja mogli još 6 sati da se bore i pobede. Ako bi se hranili žitaricom proizvedenim na iscrpljenom zemljištu nakon 20 minuta bi vikali „Majko, vodi me kući!“ Filippos je znao da je Egipat mesto gde se najbolje žito može nabaviti. Poplave su snabdele zemlju odličnim mineralima. Svaka kultura bogata umetnostima i tehnologijom, potiče sa takvih predela. Ljudi koji žive na takvim mestima raspolažu sa najboljim mentalnim sposobnostima jer im je ishrana bogata mineralima.
A sada ću učiniti sledeće:
Uzeću za primer nekoliko minerala, da bi smo imali pojma koliko su oni važni.
Samo ću napomenuti par njih, ali to važi za sve. Nejpre pogledajmo najrasprostranjeniji mineral, kalcijum. Svi ga poznaju. Nedostatak kalciuma je razlog blizu 147 različitih bolesti. Neke bolesti nose ljudska imena, kao što je Bell’s Palsy, kada se izobliči jedna strana lica. To još nije paraliza, samo pareza nerva lica. Uzrokuje nedostatak kalcijuma.
Razređenje kostiju: ova bolest zauzima 10. mesto među uzrocima smrti odraslog stanovništva. TO je veoma skupa bolest. Proteza i operacija kukova košta 35 000 dolara. Ali ako nedajbože treba 2 proteze, onda treba 70 000 dolara. Ako imamo osiguranje, onda smo sretni jer će nam uraditi besplatno. 
Mrs. Pitch, iz Virdžinije, koja je preminula sa 115 godina, ako se sećate usled pada. Koliko ja znam kod životinja nema razređenja kostiju. Naprimer imate stado od 100 krava i ove godine nije se rodilo nijedno tele od čije prodaje bi se mogli pokriti troškovi. Mada treba da se plati stočna hrana, veterinar, da se može održavati pašnjak i farma, opraviti ograda, itd. Nazovete veterinara i pitate ga:“Šta se desilo? Ne bi trebalo prodati ove krave?“ Veterinar dođe, pogelda krave i kaže da kravama ništa ne fali. Pregleda i bika i kAže:„Tu je problem, bik ima osteoporozu i sa takvim zglogovima u kuku imaće težak posao. Da bismo predupredili tu bolest, treba nam samo10 centi dnevno za kalcijum“.
Radi preventive upale desni stomatolozi predlažu pranje zuba i korišćenje zubnog konca posle svakog obroka. Kao veterinar sretao sam stotine hiljada životinja, uključujući i miševe, pacove, zeke, kuce, ovce, svinje, konje, lavove, tigrove i medvede. Oni nemaju problema s bolestima desni, mada ne koriste ni svileni konac za zube! Istina, njihov dah ne podseća na miris cveća, ali imaju zdrave desni. Razlog što životinje nemaju problema s desnima, jeste: nemaju nedostatak kalcijuma.
Idemo dalje, da uzmemo problem upale zglobova. Već smo spominjali pileću hrskavicu i želatin. 85% upale zglobova potiče od razređenja vrhova kostiju. Postoji obična upala zglobova (artrítis), osteoartrítis, lumbágó, reuma, i sve je posledica razređenja kostiju.
Dalje, visok krvni pritisak. Prvo, što će lekar predložiti je: smanjiiti upotrebu soli u ishrani.
To svi znaju, jer nam to odavno tuve u glavu.Ali, setimo se krava! Prvo što će farmer staviti u stočnu hranu, je komad soli. Nijedan farmer neće biti konkurentan ako ne daje so stoci. Jednostavno će umreti od visine veterinarskih računa. A nama predlažu da ne jedemo so! Ne da nije poželjan, već da je štetan! Dovoljna je količina koja se nalazi u hlebu i salati. Ne verujte im. Zamislite da lekar, koji govori „ne jedite so, ne jedite puter“, živi 58 godina, a oni koji koriste i so i puter, žive 120 godina. Birajte po svojoj volji!
Formirao sam eksperimentalnu grupu od 5000 osoba, koji su imali visok krvni pritisak, i davao sam im duplu dozu kalcijuma. Nakon nekoliko nedelja, prekinuo sam eksperiment jer se kod 65% pacijenata krvni pritisak normalizovao. Kada su se ovi pacijenti pojavili kod svog lekara, oni su ih zapitali:“kako vam je dobar pritisak, šta ste uzimali!?“ Odgovor pacijenata je glasio“učestvovao sam u eksperimentu, dobijao sam duplu dozu kalcijuma.“

Sledeći problem je grč mišića. Probudite se ujutro i ne možete pomeriti nogu – svi smo već to osetili. Obično je to znak nedostatka kalcijuma.
Postmenstrualni sindrom, to je duševno-fizičko stanje. NA Univerzitetu San Diego predlažu duplu dnevnu dozu kalcijuma i 85% i duševnih i psihičkih i fizičkih simptoma je nestao.
Poslednji problem je bol u krstima. 85% Amerikanaca pati od tih tegoba, bez obzira da li sede pred kompjuterom ili tovare kamione, voze autobuse..TO je jedna Američka tragedija. Zapravo je bol u krstima znak razređenje kostiju kičmenih pršljenova, bez obzira na to da li ima problema sa hrskavim međupršljenskim diskovima ili ne.Diskovi nemaju u čega da se kače, pršljenovi se istanje, naročito ako je prisutan  i nedostatak bakra. 
Da kažemo nešto i o dijabetesu. Ovaj problem svi poznaju, u SAD ovo je 3. po redu najsmrtonosnija bolest. Ide sa takvim komplikacijama i nuzpojavama kao što je slepilo, bubrežna insuficijencija, problemi sa srcem i krvnim sudovima. Ako imate šećernu bolest živećete kraće no što biste živeli bez nje.
1957. su veterinari saznali da se šećerna bolest može preduprediti i lečiti određenim mineralima. Ovo je i zvanično objavljeno u zvaničnim nacionalnim stručnim medicinskim časopisima: „šećerna bolest je izlečiv i može se preduprediti sa hromom i vanadijumom.“
Vanadijum već i sam može da zameni inzulin kod odraslih dijabetičara, izjavili su to na Medicinskom Institutu British Columbia Univerziteta u Vancouveru. Naravno, ne mogu odmah prekinuti doziranje inzulina. Mnogima je potrebno 4-6 meseci postepenog procesa odvajanja, dok se paralelno uzima određena količina hroma i vanadijuma. Svojim očima sam video kako to dobro funkcioniše kod stotine pacijenata.
Dobro bi bilo da uspem da vas uverim da je jako važno dodatno uzmati minerale, ne treba očekivati da će oni ući u vaš organizam ishranom. Naročito ne iz onih namirnica koji su upakovani u kutije, kese, tegle..
Tri vrste minerala ima na koje treba da obratimo posebnu pažnju.
Prvi su: minerali tipa metala: Ove prvenstveno dobijaju iz oblika kamena. Resorpcija je njihova 8-12%. Kada stignemo do 25-40 godina života, to se svodi na 3-5%.
Jako je loše, ako jedemo nešto poput kalciumlaktata, što je običan metal-mineral. Pretpostavimo da se nalazi u tabletama od 1000mg. Oni koji uzimaju dnevno 2 tablete, kažu: „Doktore, ja uzimam jako mnogo kalcijuma. U radiju sam slušao emisiju o upali zglobova, i uzimao sam dnevno 2000 mg kalcijuma, ali to mi nije pomoglo, naprotiv, lošije se osećam.
Pitao sam: „Tačno kakav preparat kalcijuma ste uzimali?“ Odgovor je glasio:“ Kalciumlaktat.”
PA, tu je greška, jer u toj količini je samo 250 mg metal-mineral, ostalih 750 mg je laktoza, mlečni šećer. Ako uzmemo u obzir da od toga možemo iskoristiti samo 10%,to je od 250 mg samo 25 mg. Ako uzmemo 2 tablete, to nije 2000 mg kalcijuma, samo 50 mg. PA od takve tablete, da bi zadovoljili dnevnu potrebu za kalcijumom, potrebno je uneti 90 komada.
I ne zaboravimo na ostale minerale, njih 59.
U 60-tim godinama su u poljoprivredi počeli primenjivati tzv. „Cal added” (s dodatkom kalcijuma) minerale.
Ovi su takvi metal-minerali kojima je atom metala obavijen aminokiselinom, proteinima i enzimima. Ova forma povećava iskoristljivost na 40%. Baš zbog toga je to prihvatila industrija hrane.
Treća grupa su koloidni minerali.
Oni raspolažu sa najvećim absorpcionim mogućnostima. A nas to i najviše zanima.
Koloidni minerali se absorbiraju do 98%, što je 2,5 puta više od „Cal added”, i 10 puta više od metal-minerala.  Koloidni minerali postoje samo u tečnom obliku, u veoma malim česticama, koje su za 7000 puta manji od crvenih krvnih zrnaca.
 Svaka čestica nosi negativno punjenje, a zid tankog creva pozitivno, stvara se elektromagnetno polje, što privlači metalne čestice zidu creva. TO čini da je iskoristljivost, absorbcija 98%-na.
Biljke imaju jako interesantnu ulogu u stvaranju koloidnih minerala. U svojim tkivima pretvaraju metal-minerale u koloidne minerale. Kada unosimo biljke, minerali se nakupe u našem organizmu i mi to možemo iskoristiti.
Ali, pošto u tlu više nemamo metal-minerale, plodovi ne sadrže dovoljno minerala.
Svi, koji su živeli 120-140 godina imaju jednu zajedničku karakteristiku. Svi su živeli u selima visokih planima, iznad 2500-4000 m nadmorske visine. Gde godišnje pada manje od 5 cm padavina, ako uopšte ima. Obično su veoma suve regije. Odakle crpe pijaću vodu? Iz snega. 
Voda, koja curi ispod večnog snežnog pokrivača, nije toliko providna i čista. U čaši je to žuto-bela ili plavo-bela tečnost. Sadrži 60-72 minerala.
Kod jezera Titicaca ili na Tibetu ovakvu vodu nazivaju lednim mlečom, i ne samo što piju, već polivaju sa tim svoja polja iz godine u godinu, iz generacije u generaciju već 2,5-5 hiljada godina. Kod njih nema šećerne bolesti, srčane insuficijencije, visok krvni pritisak, upala zglobova, razređenje kostiju, rak, ni zatvori, porezi, lekari, i žive 120-140 godina bez bolesti. Da li mislite da su potrebni koloidni minerali?
I svaki dan, kada niste uzeli svoje minerale, skratili ste svoj život za par sati ili dana. 
Razmislite o tome i budite zdravi!


http://mojtip.wordpress.com/2010/05/16/dr-wallach-o-zdravlju/

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.