Osmjeh kao ispoljavanje nježnosti govori o dugom putu...
Seks je najmanje od svega što žena može dati
muškarcu. On nije toliko skup i dosta se često sreće, da bi mu se
pridavala posebna vrijednost.
Šta je nježnost?
Nježnost je fotografija, koju gledaš sa osmjehom. Kada uzmeš u svoje
ruke lice čovjeka, kada želiš da zagrliš čovjeka jako, da ga osjetiš
cijelog, odjednom. Nježnost to je osmjeh u očima kada mislim na tebe.
Nježnost to je svjesnost, toga da te čekaju sa ljubavlju i toplinom,
pomalo sa tugom, jer je svima tužno kada voljeni nije pored ... i
voljeni se uvijek čeka. Čeka na minut. Čeka se samo susret. Čeka cijelo
ljeto. Čeka cio život.
Čini mi se da je nježnost snaga... unutrašnja snaga, koja omekšava zbog drugog. Slab čovjek, po mom osjećaju, ne može biti nježan. On može biti ljubazan, dobar ali ne i nježan. I ovo "omekšavanje" o kom govorim, je kao neko unutrašnje oslobođenje. Kada se otvore granice nestaju uzroci i ciljevi. Samo ostaje otvorenost, iskrena, svijetla, puna brige i unutrašnje radosti.
Nježnost nas prati cijelog života
Nježnost smo doživjeli u djetinjstvu, u odnosu sa majkom. Zatim nam se činilo da su jedini ljudi sa kojima možemo biti istinski nježni, su naši muževi i žene. A kasnije, srećemo se sa još jednom nježnošću - u odnosu prema našoj djeci, našim sinovima i kćerima koje želimo "da milujemo dok ne bude vrijeme za večeru" (D.Harms). Možda moja definicija zvuči ružno, ali je tačna.
I sve to je otvorenost. Otvorenost sebe, otvorenost prema drugom. Potpuna zaštita je u potpunoj otvorenosti.
To nije pomućeno nikakvim zaštitnim mehanizamima osjećaja, bez zahtjeva za reciprocitetom ili bilo kakvom podrškom. Samo se želi biti nježan sa čovjekom, i to je sve!
Čini mi se da je nježnost snaga... unutrašnja snaga, koja omekšava zbog drugog. Slab čovjek, po mom osjećaju, ne može biti nježan. On može biti ljubazan, dobar ali ne i nježan. I ovo "omekšavanje" o kom govorim, je kao neko unutrašnje oslobođenje. Kada se otvore granice nestaju uzroci i ciljevi. Samo ostaje otvorenost, iskrena, svijetla, puna brige i unutrašnje radosti.
Nježnost nas prati cijelog života
Nježnost smo doživjeli u djetinjstvu, u odnosu sa majkom. Zatim nam se činilo da su jedini ljudi sa kojima možemo biti istinski nježni, su naši muževi i žene. A kasnije, srećemo se sa još jednom nježnošću - u odnosu prema našoj djeci, našim sinovima i kćerima koje želimo "da milujemo dok ne bude vrijeme za večeru" (D.Harms). Možda moja definicija zvuči ružno, ali je tačna.
I sve to je otvorenost. Otvorenost sebe, otvorenost prema drugom. Potpuna zaštita je u potpunoj otvorenosti.
To nije pomućeno nikakvim zaštitnim mehanizamima osjećaja, bez zahtjeva za reciprocitetom ili bilo kakvom podrškom. Samo se želi biti nježan sa čovjekom, i to je sve!
Oko mene je malo nježnosti, kao što sam i ja sama po prirodi zatvoren i
ne jednostavan čovjek, zato ja nježnost sakupljam oko sebe malo po
malo.
Da li ste primijetili da je čovjek na rastojanju kudikamo nježniji nego pri ličnom susretu? U glavnom što je čudno, ljudi više ispoljavaju nježnost jedni prema drugima putem mejla ili telefona.
Da li ste primijetili da je čovjek na rastojanju kudikamo nježniji nego pri ličnom susretu? U glavnom što je čudno, ljudi više ispoljavaju nježnost jedni prema drugima putem mejla ili telefona.
|
|
Nježnost je prije svega hrabrost
U čovjeku, koji ispoljava nježnost prema drugom čovjeku, leži ogromna
snaga. Još i velika snaga prihvatanja drugih. Posjedujući snagu, on ne
guši, već se otvara i prihvata što čini njegovu snagu zaista pravom, a
nježnost - istinski djelotvornom. Nježnost mijenja ljude, jer im daje
novi osjećaj života - života bez borbe, ali sa pravim pobjedama. Tako
meni izgleda idealna nježnost.
Umjetnost stvaranja nježnosti oko sebe je suština, i ja bih željela da ovladam tom naukom.
Postoji mišljenje da nježnost živi tamo, gdje ima mnogo slobodnog vremena i praznika, a u našem vremenu to je izuzetan luksuz. Da li se ispoljava dovoljno nježnosti oko nas. Samo zavirite u oči ljudi! Oni žele nježnost, ali ne znaju kako da je ispolje.
Istinski nježan može da bude samo čovjek koji ima dovoljno unutrašnje snage da bude dovoljno otvoren i prebaci svoju pažnju sa svojih unutrašnjih osjećanja na stanje drugog čovjeka.
Umjetnost stvaranja nježnosti oko sebe je suština, i ja bih željela da ovladam tom naukom.
Postoji mišljenje da nježnost živi tamo, gdje ima mnogo slobodnog vremena i praznika, a u našem vremenu to je izuzetan luksuz. Da li se ispoljava dovoljno nježnosti oko nas. Samo zavirite u oči ljudi! Oni žele nježnost, ali ne znaju kako da je ispolje.
Istinski nježan može da bude samo čovjek koji ima dovoljno unutrašnje snage da bude dovoljno otvoren i prebaci svoju pažnju sa svojih unutrašnjih osjećanja na stanje drugog čovjeka.
Nježnost nije
samo pratilac ljubavi. U odsustvu nje u bilo kom odnosu dominiraju drskost i
grubost. Najsofisticiranije, najsavršenije, najjasnije za sve spoljno
ispoljavanje nježnosti je čovjekov osmjeh, pun srdačnosti i dobrote. Osmjeh
otvara lavirinte tuđe duše, hrani odnose sa toplinom i saosjećanjem,
uzbuđenjem očekivanja.
Nema ničega sramnog u nježnosti. Neprimjetno ispreplijetanim prstima. Kada ljudi zamru za trenutak kada se zagrle pri susretu. Kada želite samo da ga pozovete - bez izvinjenja, bez brava i lozinki. Samo da se priča - o bilo čemu, da se čuje glas i od toga se unutra osjeti spokoj i osmjeh svim svojim bićem.
Nježnost to nije slabost, nježnost to je hrabrost, samo jak čovjek se ne plaši da otvori svoje srce i pokaže svoju nježnost.
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.