Homocistein

Priča o homocisteinu je započela izvještajem dr Kilmera Mekulija iz 1969. da je povišena razina homocisteina povezana sa uznapredovalom aterosklerozom i preranom smrću. On je otkrio da djeca, rođena sa genetskim poremećajem nazvanim homocisteinurija, koji dovodi do toga da razina homocisteina bude jako visoka, djeca često umiru veoma mlada uslijed uznapredovale skleroze u njihovim arterijama. Ali, tek je 1990-tih u potpunosti uvažen značaj homocisteina u razvoju srčanih oboljenja.

Homocistein je inflamatorna aminokiselina koja nastaje kao nusprodukt metabolizma proteina. Oštećenja zida arterija izazvana homocisteinom su jedan od glavnih faktora koji pokreću proces ateroskleroze. Postoje prirodni načini da se od toga zaštitimo.

Problemi sa povišenim homocisteinom
Povišena razina homocisteina dovodi do pojačanog zgrušavanja koje smanjuje dotok krvi u važne dijelove tijela. Nedostatak krvi u srcu može prouzrokovati infarkt, a smanjeno opskrbljenje mozga krvlju ubrzava razvoj demencije i može dovesti do moždanih udara.
Visok nivo homocisteina je također povezan sa ugrušcima u drugim važnim dijelovima tijela. To uključuje i vene, u slučajevima tromboze dubokih vena ili emboliju pluća. U nekim proučavanjima, čak je i umjereno povećanje razine homocisteina pokazalo povezanost sa učestalošću formiranja krvnih ugrušaka.

Kako bi se trebalo testirati
U principu, udio homocisteina bi trebali provjeriti svi koji imaju obiteljsku povijest srčanih oboljenja, dijabetesa ili kognitivne degeneracije (demencije). Isto tako, svi kojima je dijagnosticirano neko od tih stanja trebali bi pratiti svoje razine homocisteina. U rizičnu grupu pripadaju i oni koji imaju osobnu ili obiteljsku povijest alkoholizma ili bubrežnih oboljenja.
Najbolji način da se provjere razine homocisteina su laboratorijske pretrage koje se tiču zdravlja srca i koje uključuju mjerenje C-reaktivnog proteina, Lp(a) (lipoprotein a) i VAP test (vertikalni autoprofil kolesterola).

Kako dolazi do povišavanja nivoa homocisteina
Homocistein je metabolički nusproizvod metabolizma belančevina, a posebno metabolizma metionina. Metionin se nalazi u mesu, plodovima mora, mliječnim proizvodima, jajima, sezamu i brazilskom orahu. Homocistein se metabolizira na dva načina: remetilacijom i transsulfuracijom. Remetilacija zahtjeva folate (B9) i B12 koenzime, dok transsulfuracija zahtjeva piridoksal-5-fosfat, koenzim B6.
Po pravilu se oko 50% homicisteina remetilizira, a ostatak homocisteina se transsulfurira u cistein. Cistein koji se tako formira se potom koristi za proizvodnju glutationa. Glutation je moćan antioksidans koji štiti stanice od oksidativnog stresa. Vitamin B2 i magnezij sudjeluju metabolizmu homocisteina. Ako u tijelu ne postoji dovoljno vitamina B6, B12, folata, B2 i magnezija, može doći do opasnog povišenja nivoa homicisteina.

Uzroci povišenja homocisteina
* Loša prehrana sa mnogo šećera i ugljikohidrata može smanjiti udio ključnih B vitamina i magnezija.
* Poremećaj ravnoteže crijevnih bakterija dovodi do loše apsorpcije hranjivih sastojaka, što također može dovesti do povišenja nivoa homocisteina.
* Genetski poremećaji, na primjer oni koji izazivaju probleme sa apsorpcijom i korištenjem folata i vitamina B6, često se nalaze kod osoba sa povišenim nivoom homocisteina.
 

Šta se preporučuje
Testiranja krvi koja pokazuju nivo homocisteina iznad 6,3 mmol/L  (po američkim standardima) su indikacija loše metilacije i povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti. U tom slučaju bi trebalo uvesti suplemente metiliziranih oblika vitamina B, kao što su metil-folat, metil-B12, Pyridoxal5 fosfat, riboflavin, trimetilglicin, magnezij i holin.
Preporučeni suplementi su također i N-Acetyl cistein i lipoička kiselina, oni pomožu stvaranje glutationa i snižavaju udio homocisteina.
Visokokvalitetne omega-3 masne kiseline i zasićene srednjelančane masti iz kokosovog ulja su jako važne za snižavanje razine homocisteina. 

Izvor