Kada se osjećate dobro, mozak sintetiše hormone kao što su dopamin, serotonin, oksitocin i endorfin. Normalno je da čovjek ima osjećaj ispunjenja i zadovoljstva.
Predlažemo vam izbor citata od profesorkeBreuning o tome kako stimulisati proizvodnju hormona radosti.
1. Osjećaj koji opisujemo kao "sreću" obezbeđuju četiri specijalne neurohemijske supstance prisutne u mozgu: dopamin, endorfin, oksitocin i serotonin.
1. Osjećaj koji opisujemo kao "sreću" obezbeđuju četiri specijalne neurohemijske supstance prisutne u mozgu: dopamin, endorfin, oksitocin i serotonin.
|
|
|
Ovi "hormoni sreće" aktivno se sintetizuju u tim trenucima kada mozak
identifikuje pozitivne pojave našeg doživljavanja. Zatim njihov nivo u
organizmu naglo pada do sledećeg prijatnog događaja. Svaka od ovih
neurohemijskih supstanci "uključuje" specifičnu pozitivnu senzaciju kod
čovjeka.
Dopamin stvara osjećaj radosti od toga što čovjek nalazi nešto što mu je potrebno. Ovo je osjećaj kada ljudi kažu: "Eureka! Našao sam! "
Endorfin stvara osjećaj lakoće i zaborava, koji pomažu da se umanji bol.
Oksitocin daje čovjeku osjećaj sigurnosti u krugu sebi sličnih. Sada se ovo zovu "društvene veze".
Serotonin stvara kod čovjeka osjećaj prihvatanja i poštovanja od strane drugih.
2. Rođeni smo sa mozgom, koji sam izgrađuje unutrašnje veze bazirane na našem iskustvu. Usmjeravanje počinje od trenutka našeg rođenja. Sve što nam donosi osjećaj zadovoljstva, stvara neuronske puteve koji aktiviraju proizvodnju "hormona sreće". Nasuprot tome, negativna iskustva formiraju veze "za mene je to loše".
3. Ako tražite samo loše u životu, onda prestajete da primjećujete dobro, čak i bukvalno da se spotičete od njega. Ipak, ovaj način razmišljanja je iznenađujuće čest kod ljudi. Vi ga usvajate u mladosti, od nastavnika preko sastava o tome kako je užasan naš svijet, i kopiranja roditelja koji vjeruju da je njihov život promašen.
4. Pogled na svijet kroz naočare "sistemske krize društva" je kao narkotik: na njega se brzo navikneš, a onda se ne možeš zaustaviti.
5. Često srećem ljude koji biraju konflikt. Oni ne mogu prestati da jedu konzervisanu i genetski modifikovanu hranu, sve dok "naše društvo ne prestane da konzumira takvu hranu".
Ne mogu, da ne osjećaju stid sve dok "naše društvo ne prestane da nas tjera da osjećamo stid". Oni ne mogu prestati da brinu o budućnosti, dok se "naš sistem ne pobrine za našu budućnost". Ne mogu da se osjećaju dobro, jer "naše društvo je bolesno".
Oni veruju da se ne mogu promijeniti sami, sve dok se ne promijeni sve okolo. Ako stavite svoj mozak pod kontrolom "našeg društva", onda postajete nemoćni. Kada sami počnete da kontrolišete svoju sreću, postajete moćni.
Dopamin stvara osjećaj radosti od toga što čovjek nalazi nešto što mu je potrebno. Ovo je osjećaj kada ljudi kažu: "Eureka! Našao sam! "
Endorfin stvara osjećaj lakoće i zaborava, koji pomažu da se umanji bol.
Oksitocin daje čovjeku osjećaj sigurnosti u krugu sebi sličnih. Sada se ovo zovu "društvene veze".
Serotonin stvara kod čovjeka osjećaj prihvatanja i poštovanja od strane drugih.
2. Rođeni smo sa mozgom, koji sam izgrađuje unutrašnje veze bazirane na našem iskustvu. Usmjeravanje počinje od trenutka našeg rođenja. Sve što nam donosi osjećaj zadovoljstva, stvara neuronske puteve koji aktiviraju proizvodnju "hormona sreće". Nasuprot tome, negativna iskustva formiraju veze "za mene je to loše".
3. Ako tražite samo loše u životu, onda prestajete da primjećujete dobro, čak i bukvalno da se spotičete od njega. Ipak, ovaj način razmišljanja je iznenađujuće čest kod ljudi. Vi ga usvajate u mladosti, od nastavnika preko sastava o tome kako je užasan naš svijet, i kopiranja roditelja koji vjeruju da je njihov život promašen.
4. Pogled na svijet kroz naočare "sistemske krize društva" je kao narkotik: na njega se brzo navikneš, a onda se ne možeš zaustaviti.
5. Često srećem ljude koji biraju konflikt. Oni ne mogu prestati da jedu konzervisanu i genetski modifikovanu hranu, sve dok "naše društvo ne prestane da konzumira takvu hranu".
Ne mogu, da ne osjećaju stid sve dok "naše društvo ne prestane da nas tjera da osjećamo stid". Oni ne mogu prestati da brinu o budućnosti, dok se "naš sistem ne pobrine za našu budućnost". Ne mogu da se osjećaju dobro, jer "naše društvo je bolesno".
Oni veruju da se ne mogu promijeniti sami, sve dok se ne promijeni sve okolo. Ako stavite svoj mozak pod kontrolom "našeg društva", onda postajete nemoćni. Kada sami počnete da kontrolišete svoju sreću, postajete moćni.
7. Ako ponavljate neki postupak ili dejstvo iznova i iznova, ono
jednostavno može "izrasti u vas". Možete naučiti da volite stvari koje
su korisne, mada vam se možda ne sviđaju.
8. Formirajte novi neuronski lanac u mozgu prije nego što vam zatreba.
Probajte novo povrće prije nego što vam dosadi već uobičajeno. Pružite nekome uslugu prije nego što vam bude potrebna usluga toga čovjeka.
Nađite izvor, da biste ste se ponosili svojim dostignućima, čak prije nego što odete u penziju i dobijete bore.
9. Kada napravite izbor, obično se odmah suočite sa njegovim nedostacima.
I lako priznajete da bi sve bilo sjajno da ste samo napravili drugi izbor. Ali i da je moguće "ponovno izabrati", uvjeravam vas, imali biste velike šanse da budete uznemireni još jednim "lošim izborom".
Cio život možete provesti žaleći se na svoj izbor, osim ako se ne naviknete da vidite dobro u onome što ste izabrali.
Jer, čak i "dobar izbor" će vas zadovoljiti samo kratko vrijeme, jer je period postojanja "hormona radosti" takođe vrlo kratak.
10. Čupati sebi kosu zbog toga što osjećate diskomfor, nema smisla, a da se prebacite na neko ugodno djelo za vas vrlo je ispravno.
11. Naravno, ponekad moramo izvršiti takve radnje i djela u kojima ne postoji posebne radosti. Ali stremljenje prema dobijanju zadovoljstva iz bilo kojeg zanimanja olakšava prolaženje teškoća dugog puta ka formiranju novih neuronskih veza.
12. Zamislite da vam je došla neprijatna misao o vašem šefu. Želite da se oslobodite nje, jer priliv kortizola u tom trenutku stvara osjećaj zabrinutosti. Treba učiniti nešto da se zaustavi taj osjećaj.
Životno iskustvo vam govori da vam slatka krofna daje osjećaj udobnosti.
Krofne obezbjeđuju priliv "hormona sreće", pošto su mast i šećer teško dostupni resursi u običnom okruženju.
Osjećaj novonastale udobnosti odvlači vas od doživljanja, i izgleda da je sve dobro dok jedete krofnu, prijetnja nestaje.
Svijest vam govori da krofna nije riješila problem, ali molekuli "hormona radosti" stvaraju nove neuronske veze.
Sledeći put kada ponovo mislite o šefu, na prethodno kreiranoj neuronskoj vezi ide električni impuls koji vas navodi da morate da se sjetite da jedete krofnu.
Ako je pojedete, dodatno ojačavate ovu neuronsku vezu. Još uvijek shvatate da krofna nije riješila problem i možda ga čak učinila složenijim. Ali, povinujući se impulsu, vi neko vrijeme dobijate osjećaj sigurnosti.
Kada vas posjeti misao o neophodnosti da "uradite nešto", u vašem mozgu se aktivira neuronska veza, koja vas primorava da mislite da je jedenje krofne neophodno dejstvo.
13. Možete trenutno izaći iz začaranog kruga. Da biste to uradili, jednostavno morate prevazići u sebi impuls pod nazivom " treba nešto učiniti" i nastaviti život s kortizolom.
Ovo je teško, jer kortizol uvijek zahtijeva pažnju. Jer, na kraju krajeva, nije se pojavio s u procesu evolucije, da biste sjedili spokojno i ne primećivali njegove priliv.
8. Formirajte novi neuronski lanac u mozgu prije nego što vam zatreba.
Probajte novo povrće prije nego što vam dosadi već uobičajeno. Pružite nekome uslugu prije nego što vam bude potrebna usluga toga čovjeka.
Nađite izvor, da biste ste se ponosili svojim dostignućima, čak prije nego što odete u penziju i dobijete bore.
9. Kada napravite izbor, obično se odmah suočite sa njegovim nedostacima.
I lako priznajete da bi sve bilo sjajno da ste samo napravili drugi izbor. Ali i da je moguće "ponovno izabrati", uvjeravam vas, imali biste velike šanse da budete uznemireni još jednim "lošim izborom".
Cio život možete provesti žaleći se na svoj izbor, osim ako se ne naviknete da vidite dobro u onome što ste izabrali.
Jer, čak i "dobar izbor" će vas zadovoljiti samo kratko vrijeme, jer je period postojanja "hormona radosti" takođe vrlo kratak.
10. Čupati sebi kosu zbog toga što osjećate diskomfor, nema smisla, a da se prebacite na neko ugodno djelo za vas vrlo je ispravno.
11. Naravno, ponekad moramo izvršiti takve radnje i djela u kojima ne postoji posebne radosti. Ali stremljenje prema dobijanju zadovoljstva iz bilo kojeg zanimanja olakšava prolaženje teškoća dugog puta ka formiranju novih neuronskih veza.
12. Zamislite da vam je došla neprijatna misao o vašem šefu. Želite da se oslobodite nje, jer priliv kortizola u tom trenutku stvara osjećaj zabrinutosti. Treba učiniti nešto da se zaustavi taj osjećaj.
Životno iskustvo vam govori da vam slatka krofna daje osjećaj udobnosti.
Krofne obezbjeđuju priliv "hormona sreće", pošto su mast i šećer teško dostupni resursi u običnom okruženju.
Osjećaj novonastale udobnosti odvlači vas od doživljanja, i izgleda da je sve dobro dok jedete krofnu, prijetnja nestaje.
Svijest vam govori da krofna nije riješila problem, ali molekuli "hormona radosti" stvaraju nove neuronske veze.
Sledeći put kada ponovo mislite o šefu, na prethodno kreiranoj neuronskoj vezi ide električni impuls koji vas navodi da morate da se sjetite da jedete krofnu.
Ako je pojedete, dodatno ojačavate ovu neuronsku vezu. Još uvijek shvatate da krofna nije riješila problem i možda ga čak učinila složenijim. Ali, povinujući se impulsu, vi neko vrijeme dobijate osjećaj sigurnosti.
Kada vas posjeti misao o neophodnosti da "uradite nešto", u vašem mozgu se aktivira neuronska veza, koja vas primorava da mislite da je jedenje krofne neophodno dejstvo.
13. Možete trenutno izaći iz začaranog kruga. Da biste to uradili, jednostavno morate prevazići u sebi impuls pod nazivom " treba nešto učiniti" i nastaviti život s kortizolom.
Ovo je teško, jer kortizol uvijek zahtijeva pažnju. Jer, na kraju krajeva, nije se pojavio s u procesu evolucije, da biste sjedili spokojno i ne primećivali njegove priliv.
Ali možete naučiti da se mirno ponašate u uslovima uznemirenosti uzrokovanih kortizolom, iako će ovaj hormon zahtijevati da preduzmete neke korake. Spokojno očekivanje omogućava mozgu da uključi alternativni model ponašanja. Ovdje počinje lanac sreće.
14. Jednom dnevno, uzmite kratku pauzu da ocijenite korist i dobro koje vi donosite drugima. Pokušajte da ne privlačite pažnju na ovo, a naročito da govorite poput: "Rekao sam ti!"
Samo potražite barem male znakove poštovanja i osjećajte zadovoljstvo od njih. Ako to radite 45 dana, osjetićete pozitivne emocije od mogućnosti da utičete na okolni svijet i osjećat ćete manje frustracije zbog nedostatka pažnje okružrnja.
Kod vas se formiraju stabilni neuronski putevi, kroz koje će teći pozitivni impulsi, dajući vam osjećaj sopstvenog društvenog značaja.
15. Proizvodnju dopamina kod čovjeka stimulišu putovanja.
Oni bukvalno bombardiraju vas novim informacijama koje mozak mora obraditi kako bi se osjećali kao čovjek na planeti ili barem na vrijeme da dobijete svoj dio.
Samo planiranje putovanja uzrokuje priliv dopamina, jer tokom toga slikate u svojoj mašti nova mjesta.
16. Sposobnost da se radujemo malim dostignućima je veoma korisna navika, jer velika djela se sastoje od malih koraka.
Ali ne možete da preduzmete sledeće korake ako počivate na lovorikama prošlih velikih uspjeha. I još.
Svakodnevne pobjede donose vam veći osjećaj zadovoljstva, osim ako nijesu povezane sa željom da se bude iznad nekoga.
Treba da slavite ono što ste uspjeli da napravite i postignete, a ne to što ste imali sreće da nanesete poraz nekome.
17. Nikad ne uništavajte svoje pozitivne emocije, izvinjavajući se sebi zbog radosti od najmanjih uspjeha. Samo uživajte u trenutku trijumfa i idite dalje.
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/179915-professor-loretta-broyning-kak-zapustit-tsepochku-udach
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.