Poslije jednog zbogom, više nijesmo isti kao ranije

  

Kada kažemo zbogom nekim ljudima, nešto u nama se slomi. Moglo bi se reći da se fraktura odvija u našim iluzijama, našim nadama, našim osjećanjima.   

Od tog trenutka, dio nas nestaje zauvijek, ustvari, ponekad dolazi da nas muči.
​Stoga, oni koji su u životu morali da kažu zbogom nekome ili nečemu važnom, znaju da nakon zbogom, nikad više neće biti kao ranije. Ostaje neka nostalgija i žal.

Na kraju krajeva, zbogom je žal, bez obzira da li je prisiljen ili ne. To je proces napravljen od uzastopnih trenutaka, a neki od njih su bolni, zbog čega osjećamo potrebu da zgrabimo nešto nemoguće.Sve ovo može biti izvor preokreta, a ono što je ostalo od nas nakon toga zbogom će se promejniti.

Ništa nije trajno, sve se mijenja
Ljudi se mijenjaju, a sa njima i odnosi sa ostatkom svijeta. Mijenjaju se nasuprot želji i snazi da bude drugačije, čak i u onim situacijama kada moraju da se suoče sa momentom " pustiti da ode", kada su primorani da odustanu od nečega za šta misle da im je neophodno.
Ova poslednja tačka je važna, jer kao što je već rečeno u nekoliko navrata, ojsećaj neophodnosti ograničava našu slobodu, potčinjvajući nas očekivanjima i ponašanju drugih. Ako se ne pobrinemo za to, mi ćemo biti uništeni zbog toksičnih odnosa.
Sa druge tačke gledišta, zbogom je kao slatka osuda. Iako zvuči paradoksalno, odlasci su slatki, jer nam omogućavaju da osjetimo i okusimo gorčinu trenutka, a zatim nam nude priliku da uživamo u zadovoljstvu koje slijedi: emocionalna sloboda.

Ne zaboravite da zatvorite rane svoje emocionalne prošlosti
Uvijek je važno znati kada se završava neka faza života. Ako insistirate da se zadržite u toj fazi više nego što treba, gubite radost i osjećaj za odmor. Morate znati kako da okrenete stranicu, morate znati kako zatvoriti neka vrata, morate znati kako dovršiti određena poglavlja.
Važno je znati kako zatvoriti krug i pustiti neke trenutke života da se završe.
Ne možemo biti u sadašnjosti imajući nostalgiju za prošlošću. I čak se ni ne pitajući zašto. Šta se desilo, desilo se. Treba da iščezne, treba da bude otpušteno. Ne možemo ostati djeca zauvijek, niti tinejdžeri ili zaposleni u nepostojećim firmama, niti zadržati odnose sa onima koji ne žele da budu sa nama.
​

Činjenice prolaze i morate ih otpustiti.
Paulo Coelho

Prije nego što započnete novu fazu, morate naučiti da zatvorite mnoge druge. Zaceljivanje rana naše emocionalne prošlosti je bolan i komplikovan proces, a svako od nas ima barem jednu otvorenu ranu povezanu sa njegovom emotivnom i sentimentalnom prošlšću, rana koje ometa naš um i koja bi mogla da određuje našu budućnost.
Normalno je da doživite vrtoglavicu nakon jednog zbogom. Baš kao što moramo gledati dolje sa velike visine, ali naš um sprečava da to učinimo.
U ovim slučajevima, međutim, nešto je krenulo niz liticu emocija, i iako je sada nemoguće da se oporavi, neophodno je pokušati da se prikaže i prihvati ideja koja je uništena tokom pada. Odnosno da je od ključnog značaja da se vidi taj komad koji je bio dio naših života da bi povjerovali da se sada odvojio od nas, više nam ne pripada. Bilo je dobro dok je trajalo, naravno, ali je postalo bič koji nas sprečava da napredujemo na životnom putu.
Na kraju krajeva, kada morate da kažete zbogom nekome, budite zahvalni, jer svako zbogom vam daje priliku da naučite svoje osnovne potrebe kako bi ste se suočili sa onim što vam život priprema.
Zamislite kako možete da se vratite da čujete sebe, prihvatate i otpustite sve ono što vam više ne pripada, konačno uspjevajući da hodate lakim koracima. U rečniku nema riječi koje mogu opisati ovu senzaciju tako prijatnu i divnu ...

Prevod teksta:  lamenteemeravigliosa.it 
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
​