To što hoću, to i mogu!

  

Mladost je stanje duha, koji je onaj koji osobu čini živom, omogućavajući joj da svoju energiju prenese na druge ljude, koji žele osjetiti isto. Kada je nečiji duh nesputan, a smijeh mu služi kao lijek u fizičkom i psihološkom smislu, onda se sve čini savladivim, prepreke se prevazilaze i zajedništvo jača. Tome svjedoči Spomenka Mujović, dugogodišnja instruktorka joge, nekadašnja profesorka histologije i embriologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, žena koja je putovala svijetom u potrazi za dodatnim znanjem. Autorka naučnih radova, nekadašnja kolumnistkinja ženskog časopisa Ana, žena koja je istraživala holističke pristupe zdravlju i životu. Već sa 10 godina osjetila je poriv da istražuje i otkriva više o svijetu u kojem živimo, a mi smo odlučili otkriti više o njoj.  

Poznati ste po tome što promovišete „Smijeh kao lijek“ u fizičkom i psihološkom smislu. O čemu je zapravo riječ?


Smijeh je čarobna funkcija data samo ljudima. Povezana je sa disanjem koje nam je prvi izvor života. Tokom razdraganog smijanja u mozgu se luče endorfini i druge povoljne supstance (transmiteri, medijatori, mesendžeri) koje poboljšavaju cirkuklaciju krvi, jačaju naš odbrambeni –  imunološki sistem, i povoljno utiču na funkcije svih organa. To vam je kao da svome tijelu i svojoj podsvijesti šaljete jasnu poruku “JA TE VOLIM”. Tijelo i um  to vole da “čuju” i kreću da se raduju, a u radosti je cjelokupno zdravlje. AKO uzmemo da postoji nešto kao “naš otac nebeski”…pa on se kao i svaki dobar otac raduje našoj radosti, a tuguje u našim tugama.. NIJE FER biti JADAN kada smo od “oca” dobili neizmjerno vrijedne darove.

Kada ste se počeli baviti holističkim pristupom zdravlju i životu i kako ste to uskladili sa naukom kojom ste se bavili?

Veoma rano (sa oko 10 godina života) sam se počela ozbiljno pripitkivati šta je ovaj život i svekolika ljudska patnja, sve u svemu i kakva je moja uloga u njemu. Dobila sam odgovore tipa “Sama si između neba i zemlje i samo ti samoj sebi možeš pomoći. UČI, uči sve što možeš, istražuj do kraja života i ne plaši se nikoga i ničega”.  Ko mi je rekao? To neki zovu “anđeo čuvar” ili više njih, a ja bih kao naučnik rekla da je to poteklo iz  nekog tajanstvenog  izvora “organizovane inteligencije” , a preko moga UMA. Nauka je divno igralište za inteligentnu djecu, dala je nama ljudima veoma korisne plodove, ali je OGRANIČENA i ne daje odgovore na ključna pitanja života: Odakle planeta, odakle život, odakle smrt…



Tokom putovanja širom svijeta sakupili se dovoljno iskustva i snage, ali i motivacije da se posvetite radu sa ljudima. Kako je sve počelo?

Motivacija za rad sa ljudima potiče zapravo iz mog ranog djetinjstva, a ne iz putovanja po svijetu. Imala sam sreće da se rodim u velikoj porodici, u selu i da posmatram i ljude i životinje i biljke u punom sjaju. Sa četiri godine života sam obećavala ljudima da ću ih izliječiti “kad budem velika”, da ću im kupiti novu odjeću itd…Vjerovatno je imalo dosta uticaja i to što sam veoma rano naučila da čitam jer su u kući moje babe Milke, u selu Pađinama, održavani analfabetski tečajevi za opismenjavanje odraslih. Ja sam se igrala oko njih i usput naučila slova i mnoge pjesmice pa sam postala glavna “zvijezda” na priredbama u zadružnom domu u Skočiću napr. Sjećam se dobro kako su me stavljali  na hoklicu da recitujem, da bi me svi mogli vidjeti… jer sam bila veoma sitna….Sve to je učinilo da se ne plašim ni  ljudi ni javnih nastupa i opredjelilo me da budem  vječni učenik i učitelj istovremeno.

“Holistički pogled na zdravlje i život” naziv je Vaše kolumne u ženskom časopisu “Ana” još davne 1997. i 1998. godine. Koliko toga se od tada do danas promijenilo?

Spolja se SVAŠTA mijenjalo i bivalo bolno, kao uostalom i cijeloga života, ali sam ja nekako kroz sve to bila “vođena” i (holistički) preživljavala na , rekla bih, KREATIVAN  način po tipu :”Što me ne ubi, ojača me”. Sve su to bili izazovi za nova prilagođavanja i nove IZNUTRA spoznaje o pravim vrijednostima unutrašnjeg mira,  radosti, ljubavi, zahvalnosti ali i o veoma privlačnim, ali ograničenim vrijednostima nauke, filozofije, religije i umjetnosti. Bez cjelovitog, integrisanog pogleda na prave vrijednosti života..…zapravo i NEMA pravog života.

Ističete da priroda iscjeljuje, na koji način čitateljima približiti tu tezu i omogućiti im početne korake zbližavanja?

Ovdje pod prirodom  podrazumjevam pre svega ono što smo svi mi tzv. “normalni” dobili na rođenju. Naše tijelo je jedinstvo urođenih struktura (ćelija, tkiva, organa i sistema) sa biohemijskim, električnim i magnetnim silama. Pravi smo srećnici što ne moramo da mislimo kako da pokrenemo disanje, otkucaje srca, funkcije jetre, bubrega i dr. SVE se odvija savršeno automatski. Pri tome imamo čula, prijemnike i fenomenalni kompjuter MOZAK koji procesira bezbroj utisaka sa svih strana. Ti moćni sistemi stalno međusobno sarađuju da bi nas održali u životu i u dobroj energiji….IMAJMO  POVERENJA u svoje sisteme
Mi ljudi, smo, međutim, na sreću ili nesreću, dobili još jedan veliki poklon, poklon SLOBODNE VOLJE od neznanog nam stvoritelja (organizovane inteligencije) i mnogo zavisi od svakoga LIČNO da DOZVOLI puni procvat svojih unutrašnjih moći i da ne bude hipnotisan materijalnim uspjesima i “spoljašnjim silama”. TO podrazumijeva da  istražujemo i da shvatimo da mi nismo samo ovo tijelo i um, nego još mnogo više. Drugim riječima valja nam se SVJESNOŠĆU povezati sa svim aspektima sopstvenog bića, sopstvene prirode i sa svim onim što nas okružuje. SVE nam je dato samim rođenjem (od tajanstvenog, nepojamnog sveprisutnog tvorca i regulatora svega vidljivog i nevidljivog)



Rodom ste iz BiH, kakve Vas uspomene vežu za ova područja i koliko često dolazite u posetu?

Priznajem da sam veoma vezana. Skoro svakog mjeseca posjećujem neko od mjesta moga djetinjstva i mladosti. Imam i dalje  brojnu rodbinu u selu Pađine, u Zvorniku, u Bijeljini, prijatelje u  Tuzli, a nađem se i u Prijedoru (kod tetke i teče) i u Banja Luci(već dva puta sam imala predavanja u BL u joga klubu Danijele Karać).

Od Vaših brojnih putovanja, izdvojili bismo ona u Indiji. Šta vas je navelo da je posjetite čak 4 puta i kakve uspomene imate?

Duga bi to priča bila. I opet su to bila moja istraživanja, prije svega, o nama ljudima. Našega UMA pre svega. Najviše me interesuje sve o nama ljudima. Naravno srela sam brojne divne, izuzetne ljude, ali i tzv. obične ljude. Da vam otkrijem “tajnu” …SVI SMO mi ljudi VEOMA SLIČNI. Razlike među ljudima sa raznih meridijana su izuzetno male – kulturološke. Patimo iz istih razloga, razboljevamo se najčešće iz nezadovoljstva samim sobom i iz  besmislenih strahova I briga… Radujemo se sličnim pojavama u životu , a osim fizioloških funkcija I SMIJEH nam je isti i ima sve povoljne funkcije svuda. Tamo se ljudi, iako često VEOMA siromašni znaju smijati od srca. Za posetu Indiji se treba dobro pripremiti fizički i psihički. Obožavam Indiju i njene ljude.



Kako je uopšte izgledao Vaš prvi susret sa jogom i u čemu je tajna pronalaženja  duševnog mira kroz jogu?

Jogu sam srela davne 1963 godine. To su bili počeci Joge na tlu Jugoslavije. Na prvi čas kod čuvene Jasmine Puljo odvela me jedna drugarica. Učila sam veliku i tešku anatomiju, bila sam veoma ambiciozna, a počela sam sanjati košmarne snove. Joga mi je dodala energiju da sve izdržim, a košmarni snovi su nestali. JO-GA znači objedinjavanje (uma i tijela) i može mnogo pomoći u rješavanju životnih problema. Da bismo bili od ikakve koristi našim porodicama i prijateljima, prije svega treba da održimo SVOJE tjelesno i duhovno zdravlje.
To važi, naravno,  za oba pola. Brini o sebi, VOLI sebe, da bi mogao /mogla brinuti o porodici, saradnicima i prijateljima

Kao osoba duboko vezana za prirodu kako komentarišete današnju otuđenost mnogih ljudi od prirode  i preterano  povezivanje sa tehnologijom?

Tehnologija je divna pomoć nama ljudima DOK nas ne uzme pod svoje na pogrešan način…  Ona treba NAMA da služi, a ne mi njoj. Ujutro i najzauzetiji čovjek  treba prvo da prodiše i da se zahvali na svemu. Da porazmisli KOLIKO je humano, ljudsko biće…Isto važi za svakog čovjeka, u ma kojim materijalnim okolnostima. Kukanje, briženje i pljuvanje  po drugima NIKADA NIKOME nije pomoglo u rješavanju njegovih problema. Zato ujutro posle SVESNOG disanja i bar par nekih vježbica NABACI OSMJEH na lice i kreni u novi dan kao u novi život. Uplaniraj u svoj raspored odlazak u prirodu..da spoljašnjom prirodom potpomogneš unutrašnju prirodu. Primjeti sve ljepote kojima smo okruženi, a mani se abera i crnih slutnji.



Savremeno društvo svakodnevno ima na stotine izazova. Na koji način ih savladati i sačuvati zdravlje, kako duševno, tako i tjelesno?

Kroz SVJESNOST o kratkoći života i njegovim pravim vrijednostima koje su iznijete u SVIM religijama i filozofijama moguće je kontinuirano SPAŠAVATI  SVOJ život, iz dana u dan.
Prave vrijednosti života, najkraće rečeno su LJUBAV,  MIR  I RADOST u tvom / mom srcu i za TO se treba boriti, istrajno svakodnevno cijeloživotno. AKO imaš krov nad glavom i dva obroka dnevno to je pravo bogatstvo. Raduj se i ispituj svoje srce i um. TO  JE PRAVI ZADATAK!

Šta Vas pokreće i u čemu pronalazite inspiraciju? 

Kad ti SVE što srećeš postane ČAROBNO, onda je lako. Diviš se i čudiš sebi i svemu oko sebe. Ne pljuješ ni sebe niti ikoga, ne ogovaraš, ne upoređuješ se. Saznao si da je SVAKI čovjek UNIKAT jedinstveni. Uz to treba imati spremnu podršku REČI mudrih bića, učitelja pjesnika  od davnina do sada. Ima ih jako mnogo ali evo ovde samo da pomenemo izuzetne “božije sinove” Budu Hrista, Sokrata, Njegoša…..Dobro je I korisno napraviti svoj životni MANIFEST. To povećava  usmjerava životnu energiju.
Moj životni manifest glasi : 

• SPREMNA  sam da budem vrijedna, hrabra, čila, vedra pa samim  tim i veoma zdrava, cijeloga života i zahvaljujem se.  Svi su mi prijatelji. Nemam neprijatelja.
• Spremna sam da pomažem ljudima i bićima oko sebe svim svojim znanjima i moćima. Srećna sam što mi je data i ta mogućnost i zahvalna sam.
• Spremna sam da dugo živim na ovoj planeti jer mi se sviđa i zahvalna sam za sve.
• Spremna sam da primam sve blagoslove koje mi ovaj život može dati i da zahvalna budem.

Moj virtuelni rok bend se zove “ZABRANJENO  KUKANJE”. Prestanak kukanja i ogovaranja donosi mnoooogo energije. Provjerite! Razne staračke bolove smatram svojim prijateljima i oni se sami ublažuju. Moja je deviza “HOĆU” i onda sledi “To što hoću, to i mogu”…
Toliko za sada dragi moji. Želim vam SVIMA dug, kreativan, pa samim tim i srećan život.

Izvor Lolamagazin