Stara ljepotica liječi dušu

Autor: dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut

objavljeno u broju 83 (04/12)

Starija od pčela i trave na našim poljima, magnolija je ispratila dinosaure i brojne druge vrste, a na kraju je ostala jednako lijepa

U doba botoksa i cijele vojske anti-age preparata, magnolija izaziva ljubomorne ispade holivudskih zvijezda. Ne samo da je lijepa, nego i ugodno miriše, a najstarije vrste postoje više od 90 milijuna godina. Uz takvu biljku koja doživi puno desetljeća, a posjeduje zavidno evolucijsko-aristokratsko podrijetlo, ljudska ljepota dobiva auru prolaznosti. Možda smo je zato zavoljeli u vrtovima i parkovima, da nas podsjeća na ideal gotovo vječne ljepote. A možda smo je zavoljeli jer djeluje na ljudsku dušu i krijepi život načet depresijom. To nas podsjeti na to gdje se skriva prava ljepota i koliko je dug put do nje. Hoćemo li znati usvojiti mudrost, preživjeti tolike godine i ostati lijepi?

Stara biljka za moderno doba

Iznimno je velik broj vrsta koje pripadaju rodu magnolija, njih više od dvije stotine. Još veća obitelj magnolija nevjerojatna je priča o pravoj revoluciji među biljkama koja je započela još u doba kad su dinosauri vladali planetom, u doba krede. Sve do tog trenutka zemlja je bila zelena, možda i prezelena – paprati i četinjače rasle su od sjevernog do južnog pola. Negdje prije 95 milijuna godina, dosadno zelenilo odjednom je bilo ukrašeno prvim cvijećem. Među tim biljkama revolucionarima bile su i prve magnolije. Mudrost njihove revolucije skrivao se u načinu razmnožavanja – umjesto improvizacije širenja vrste vodom ili vjetrom, te biljke odlučile su angažirati specijaliziranu vojsku – kukce. Prve magnolije unijele su nešto poetične suptilnosti u inače grubi svijet golemih dinosaura, no i kukci koji su tada letjeli svijetom bili su daleko od današnjih glavnih oprašitelja – bumbara i pčela. Cvjetovi magnolija procvali su prije nastanka prve pčele, stoga su ih oprašivali daleko grublji kukci zvani opnokrilci. Zbog toga su latice magnolija, ma kako lijepe i ugodna mirisa, vrlo grube i otporne, puno drukčije od svilenkastih cvjetića evolucijski daleko mlađih vrsta lavande ili kamilice. Botaničari ih nazivaju vrlo primitivnima, jer nemaju odlike cvjetova razvijenijih biljaka.

Stara revolucionarka magnolija, starija od pčela i trave na našim poljima, ispratila je dinosaure i brojne druge vrste, a na kraju je ostala jednako lijepa. Koja je njezina tajna?

Kozmetika magnolije

Moramo priznati da preživjeti izumiranje dinosaura i ostati lijep zahtijeva vrlo kvalitetnu kozmetiku. Magnolija je kuha sama u svom metabolizmu. Vrlo kvalitetan vosak prekriva cvjetove i listove biljke, dajući im ne samo estetski sjaj, nego i zaštitu od isušivanja i mehaničkog oštećenja. Voskovi nisu novost među biljkama, ali izniman sjaj i prikladnost ljudskoj koži potaknuli su kozmetičku industriju da koristi voskove magnolije u kozmetici. Kao i kod biljaka, štiti ljudsku kožu i kosu od isušivanja i daje joj ljepši izgled. Koliko uspješno ili ne, barem smo posegnuli za nečim što služi dobroj svrsi već nekoliko desetaka milijuna godina. Komercijalno, vrsta iz koje se dobiva vosak je Magnolia grandiflora.

Zanimljivost je da magnolija u rano proljeće ipak ne počiva na sjaju – nekako to uzimamo zdravo za gotovo. Lijepi sjajni cvjetovi i ugodan miris dobitna su kombinacija svakog cvijeta u nastojanju da privuku kukce, i ta filozofija dobro funkcionira od samog početka razvoja cvjetova. Njihov zamaman miris, sasvim neplanirano u evolucijskoj kuhinji, privlači i ljude. Prve magnolije nisu mogle znati da će se jednom pojaviti malo pametniji dvonožni sisavci i – skuhati ih žive u loncu. Ljepšim riječima rečeno, iz cvjetova se dobiva eterično ulje. Rod Michelia iz obitelji magnolija poznat je po mirisnim eteričnim uljima, a iz vrste Michelia x alba i Michelia champaca komercijalno se i dobivaju i mogu se nabaviti na tržištu. Bogata su spojevima koje nazivamo esteri i daju uzvišeni, smirujući i senzualni cvjetni miris. Sasvim logično, koriste se u starim i modernim parfemima, prenoseći istu poruku kao i u doba dinosaura – privući, na suptilan način, one koji nas zanimaju. Eterična ulja ovih vrsta daju floralne (cvjetne) note parfemima, pomalo slatkaste i opojne, kao stvorene za tople ljetne noći. Vrlo rijetko, eterična ulja tih vrsta budu i sastavni dio kozmetike kao mirisna komponenta.

Lijek za dušu

Osim potrebe da nam služe u neprekidnoj utrci za održanjem ljepote tijela, biljke su oduvijek imale i "ozbiljniju" ulogu među ljudima. Stari Kinezi aromatični prah kore magnolije koristili su više od dvije tisuće godina. Kao jedna od popularnih remedija kineske tradicionalne medicine, zapadna moderna medicina utvrdila je opravdanost upotrebe ekstrakta kore biljke Magnolia officinalis. U svojoj postojbini ta se vrsta naziva Houpu. Smatra se da su za djelovanje odgovorna dva glavna spoja: magnolol i honokiol. Oba spoja pripadaju klasi tzv. polifenolnih spojeva. Honokiol djeluje na cijeli niz enzima i receptora u organizmu, koji uključuju i proteine koji sudjeluju u nastanku i rastu tumorskih stanica, djeluje na receptore živčanih stanica, te na niz lipidnih staničnih glasnika. Magnolol djeluje na receptore živčanih stanica. Koliko god istraživanja fokusirana na djelovanje protiv zloćudnih tumora bila zanimljiva, čini se da zasad ne možemo tvrditi kako magnolija i njezini ekstrakti mogu pomoći kod tumora.

Opažanja znanstvenika kako magnolija utječe i na niz receptora u mozgu, te tradicionalna upotreba, bili su poticaj za cijeli niz kliničkih studija kojima je cilj bio utvrditi djelovanje na ljudsko raspoloženje, te praćenje eventualnih antidepresivnih učinaka. Očekivano ili ne, ali kliničke studije pokazale su djelotvornost ekstrakta magnolije. Postoji cijeli niz biljaka koje djeluju na ljudsko raspoloženje: biljke poput odoljena (Valeriana officinalis) smiruju, odnosno djeluju kao anksiolitici, a biljke poput gospine trave su (Hypericum perforatum) – antidepresivi. Magnolija, čini se, iskazuje oba djelovanja i to pokazuje njezinu ključnu prednost kao tzv. monoterapije (liječenje jednom, a ne smjesom biljaka). Nadalje, magnolija ne pokazuje interakcije ("svađe") s drugim lijekovima, kao što je to slučaj s gospinom travom.

Nakon ove kratke priče posvećene cijeloj obitelji magnolija, dopustite si da zastanete u parku ispred njezina rascvalog stabla. Sjetite se da je ova biljka ispratila ne samo dinosaure, nego tisuće i tisuće drugih vrsta kojih više nema. Jednog dana, vjerojatno, ispratit će i nas i više neće biti ljudi da utkaju u svoje parfeme mirisni duh njezina cvijeta. Ako vas pomisao na tu nepodnošljivu prolaznost života učini depresivnima, nije problem. Svaka tuga nosi shvaćanje koliko je prolaznost prirodna. Baš kao što na nas djeluje – magnolija. 

Izvor