Naranča je divno voće za koje se tvrdilo da predstavlja zlatnu jabuku
iz Hesperidskih vrtova, da daje besmrtnost, a koju je u jedanaestom
podvigu Heraklo oteo nimfama. Narančino drvo potječe iz Kine,
kultivirali su ga prije 4500 godina. Sada se može naći diljem svijeta a
pogotovo u Španjolskoj, Portugalu, Cipru i Brazilu. Na jeziku zemlje iz
koje potječe se zove «narayana» što znači namirisan. Bogati kraljevi u
sjevernoj Evropi zidali su staklene vrtove u kojima su uzgajali
egzotična stabla. Njihov naziv sačuvao se sve do današnjih dana
–«oranžarija». Biljke iz toplih krajeva u tim skoro idealnim uvjetima su
se sušile i propadale. Za glavnog krivca proglašene su nitko drugi nego
žene. Nisu htjeli priznati da oštra klima ima veze sa njihovim
propadanjem. Postoje vrlo ozbiljne naučne rasprave u kojima se
objašnjava kako žensko prisustvo utječe na naranče. Uz pomna objašnjenja
kako se zaštitit, naravno ti «učeni» ljudi su redom bili muškarci. Ne
tako davno u Londonu se izdubljena naranča napunjena ostom držala na
licu i štitila je od smoga i uličnog smrada.
Talijani
su jedini vjerovali da je naranča znak ljubavi jer je nju darovala
boginja ljubavi Venera. U južnoj Italiji je bio običaj da ljubavnici
jedno drugome darivaju to voće, simbol ljubavi, braka, plodnosti
beskraja. Taj običaj je bio i kod nas. Mladići su uvijek djevojkama
regalavali naranču ili jabuku. Sve donedavno su djecu kolendare darivali
domaćim narančama i suhim smokvama.
Za razliku od limuna
naranča ima slatkasto osvježavajući okus. Neke sorte naranača blago su
kiselkaste. Bogate su vitaminom C. Narodna mudrost kaže:»Sok naranče je
zlato ujutro, srebro u podne, a bronca navečer!» Čaša soka na tašte je
mala porcija sunca i vitamina za dobro jutro.
Križanjem se dobilo
na stotine raznih sorti. Kod nas se najviše uvoze sa Sicilije i iz
Izraela. Talijanske naranče su sa tankom korom, žutonarančaste boje,
lako se gule, sočne su, imaju bijelu pod koru i vrlo su mirisne. Jaffa
sorta su krupne debele kore, duguljaste, slatke ali nemaju miris kao
naranče sa Sicilije ili naše domaće naranče. Kod nas je najljepša sitna
vrsta naranče koja lijepo miriše a kad se prereže njeno meso je više
crvene nego narančaste boje. Jako je ukusna i slatka. Rodi kad su druge
voćke odavno obrane u duboku jesen, a u sunčanim područjima i početkom
zime. U našu zimsku prehranu naranča unosi puno vitamina.
U
Brazilu danas postoje bezbrojne plantaže naranača. Stablo naranče između
dvadesete i četrdesete godine starosti daje od 500 do tisuću plodova
godišnje. Vodeća su zemlja u svijetu po proizvodnji koncentrata juca 50%
svjetskog tržišta pokriva sok sa brazilskih plantaža, dok 80 %
koncentrat juca. On se sa specijalnim tankerima prevozi za Europu ili
Aziju. U želji za boljim urodom sve više se upotrebljavaju insekticidi
sa kojima se prskaju stabla od pupova do ploda.
Kod nas
najljepše naranče uspijevaju na Lopudu. Posolica koja prodire u list i
plod daje im posebnu vrijednost. Ta vrijednost se očituje u
neponovljivom okusu. Samo od takvih domaćih i neprskanih naranača mogu
se činiti naši čuveni orancini. Prije su se orancini činili samo od kore
ljute naranče. Kora naranče služi kao nadražujuće sredstvo i za jačanje
i stimuliranje rada želuca. Odlično djeluje kod povišene temperature.
Naranača
izvanredno djeluje na organizam, snabdjeti će ga potrebnim vitaminima B
i C. Zbog male količine šećera preporuča se dijabetičarima. To je voće
koje najradije poklanjamo bolesnicima kad im želimo u njihov dom ili
bolnicu unijeti malo topline, mirisa i zdravlja. Svježe iscijeđen sok
naranče odličan je u slučajevima groznice, gripe, probavnih smetnji,
upale bubrega ili mjehura.
Eterično ulje naranče se dobije
strojnim istiskivanjem iz kore. Ulje je svjetložute ili smeđe boje a
daje pikantnu svježu i uzbudljivu aromu. Ako se njime masira trbuh
pomaže kod opstipacije te kod beba koje muče kolike. Malo ulja namazano
na čelo ublažava glavobolju. Ako se koristi u kupki aroma ublažava
stres, tjeskobu i depresiju. Ulje se upotrebljava za kolonjske vode.
Eterično ulje ljute naranče savršeno dezinficira rane, čireve i
opekotine. Redovnim konzumiranjem naranče regulira se probava i pomaže
pri mršavljenu. Uspješno smanjuje celulit i jača se imunološki sustav.
Koliko
Japanci vole breskvin cvijet još više Arapi cijene i vole cvijet
naranče. Cvijetovi imaju pet bijelih latica punih žljezdica iz kojih se
širi vrlo ugodan miris. Činjenice da su oduvijek voljeli taj plod i
cvijet pronalazimo i u dubrovačkom arhivu. Godine 1757. Dubrovčani pišu
haznadaru bosanskog beglerbega ispričavajući mu se jer nisu u stanju
dobaviti mu limune, naranče i vodicu od cimeta. Agrume je naime uništio
mraz a vodicu nemaju jer je u Republici rijetko kada koriste. Poklisari
su na pašinom dvoru raspolagali sa određenom količinom darova koje su
dijelili prema uputama vlade ili po svom nahođenju. Ipak u središtu
najveće pažnje bio je sam Hasan paša. Prigodom prve audijencije zamolilo
bi ga da primi darove tako je 1591. poklisar Sekundo Luccari donio
između ostalog, slatkiše, zašećereni kruh, svijeće, začine, po bačvicu
narančininog i limunovog soka. Uobičajeni dar sandžakbezima bio je na
Božić. Od voća su se najčešće darivali limuni, ljute naranče, slatke
naranče, breskve, grožđe, dinje i pipuni. Limune i naranče su darivali u
sanduku, barilu ili tovaru. Sanduk je imao otprilike 160 voćaka, bario
300 komada a u tovaru bi bilo oko 650 lemuna ili naranača. Spominje se
acqua naranciata, acqua d` aranci, acqua di tutto cedro. Što nam
pokazuje da su jako voljeli sokove od južnog voća a i likere koje su
pravili od njihovih cvijetova. Stari recept za tu vodicu sam dobila sa
zadaćom požutjelih listova koja broji preko 100 godišta. Ako se odlučite
načiniti liker obavezno berite samo one cvijetove za koje zasigurno
znate da nisu prskani. Tekućina djeluje umirujuće i antiseptično. To je
ujedno i najbolje sredstvo za smirenje, za miran san svim razdražljivim
osobama.
Iz cvijeća se dobiva i eterično ulje koje se upotrebljava
uglavnom u parfumerijama. To ulje se naziva neroli-esencija. Osim ploda,
kore, cvijeta, od naranče se koriste i listovi. Vojnović piše: «List
naranče daje miran san». Svježe ubrano lišće treba oprati pod mlazom
hladne vode i onda ga staviti u vodu za uzavri. Dignuti sa vatre i
poklopiti sa tanjurićem nakon 5-10 min. procijediti i piti prije
spavanja. Taj čaj mogu koristiti osobe sa nervnim problemima i one koje
pate od tjeskobe. Čaj djeluje umirujuće, ublažava grčeve, snižava
temperaturu, pomaže radu želuca i jača organizam. Listovi se mogu
osušiti u hladu onda ih treba čuvati na suhom i tamnom mjestu. Lišće
služi i kao ukras mnogim slasticama. Ako se bere cvijeće to svakako
treba uraditi prije nego se otvore nakon rose, suše se na tamnom i
hladnom mjestu. Prilikom kupovanja naranče treba obratiti pažnju ako ima
bijele točkice po kori znači da je promrzla obično takva naranča nije
za jelo jer je grka. Kad dugo stoji postaje suha bez okusa i mekana. Ako
se radi juce treba ga popit odmah jer jedino tako ćete iskoristiti sve
vitamine. Ako sok duže stoji gubi veliki postotak vitamina C.
Naranča
je bila omiljena u gradu kao voće ali iz spisa doznajemo da je služila i
u druge svrhe. Tako Ferić kad opisuje dubrovačke krabulje svog vremena
(1739.-1820.) govori kako se puk znao zabavljati. Između ostalog
kaže:»Teško vama krabulje ako godina dobro urodi narančama! Jao, kakva
vas oluja čeka.» Po tome vidimo da se onda gađalo narančama baš isto
kako i mi danas to znamo činiti kad je velika tombola u gradu. Koliko su
u Gradu voljeli naranču govori i činjenica da se spominje u mnogim
narodnim pjesmama kao i u pisanim dokumentima..
-U gradu je porasla naranča,
gojila je Novkinja djevojka,
ljetom ju je vodom zal`jevala,
a zimi je svilom zagrtala.
*
Pile taj zapadni dio,
taj glavni simbol ulaza u grad
Znamenja starog je čast
–tu pod kamenim mostom
–gorkijeh naranača vlada hlad.
*
-Pade lisak naranče
nasred čaše junačke!
Ukrasni
vijenac od umjetnog cvijeća i lišća naranče (gìrlānda) stavljao se
prvočesnicima na glavu. Narančini cvjetovi su se tradicionalno u
dubrovačkom području nosili za određene prilike kao što su vjenčanje i
vjeridba, takav vjenčić vješa se i na zid. Stablo naranče gajilo se kao
ukras i vrijedna biljaka, nalazimo je gotovo u svim vrtovima dubrovačkih
ljetnikovaca. U dvorcu Skočibuha kao i u Vicinom vrtu u Suđurđu na
Šipanu, tu je uz zidove bio položen kanal za navodnjavanje, kako bi se u
sušnom razdoblju godine moglo zalijevati najvrjednije vrtne kulture
poput naranče i limuna, koje su obično uzgajane na tim zaštićenim
obrubnim pojasima. U Gradu je nezamislivo jesti dubrovačku želatinu bez
ljute naranče. Čuvene su dubrovačke torte sa narančama. Kora se
upotrebljava za orancine i naribana u kolačima. Od naranče se kod nas
rado čini marmelada i liker. Pravi poznavaoci običaja u Gradu i okolici
uvijek će vam u svježe iscijeđeni sok od naranče kapnuti par kapi
ruzoline i tek onda poslužiti.
DUBROVAČKA TORTA OD MJENDULA I NARANČE
9
jaja, 20 deka cukara, 35 deka mjendula, 8 deka krušnih mrvica, dec šuga
naranče, 3 deka kore od naranče, ožica maraskina Krema: 4 jaja, 10 deka
cukara, 2,5 deca šuga naranče, 2 deca slatkog vrhnja
Žumance batiti
sa 15 deka cukara da postane pjenasto. Bjelance sa ostalim cukarom (5
deka) dobro ulupati u čvrsti snijeg. Potom bjelanca lagano umiješati sa
žumanjcima. Lagano miješati i dodati mljevene mjendule, mrvice koje
treba prethodno namočiti u šug naranče i koru naranče i maraskino. Kalup
nauljiti i pobrašniti pa izliti smjesu i peći na 160° C oko 35 min.
Za
kremu je potrebito u šug od naranče dodati cukar pa gratanu koru
naranče i jaja. Sve miješati na pari dok se zgusne. U gotovu i hladnu
kremu dodati slatko vrhnje koje smo prethodno dobro izbatili. Ohlađenu
tortu prerezati i donji sloj namazati kremom preklopiti gornjim slojem i
ozgori premazati ostatkom kreme ili caklinom od naranče
PUNJENE NARANČE
5 naranača, 2 žumanca, 1 jaje, sok od naranče, 1/8 deca ruma, 8 deka cukara, po litra slatkog vrhnja
Narančama
odrezati kapice izdubiti i izvaditi meso, procijedi i dodati jaje i
cukar. U to ulijemo malo ruma, pa batimo na vatri dok ne prokuha. Onda
maknemo sa šporeta i dalje batimo dok se ohladi a onda izmiješamo sa
slatkim vrhnjem. Kremom se napune naranče koje prije posluživanja
ukrasimo tučenim slatkim vrhnjem.
*Punjenje voća i slastica naučili smo od Španjolca.
ORANCINI
Oguliti
naranču, koru iskidati na duge rezance, ostaviti da se kišaju u vodi
par dana. Onda ih prokuhati i staviti cijediti. Koliko su oni teški
toliko cukara i dodati samo kap vode, miješati dok sve ne ispari. Kad
kore posupaju cijeli cukar orancine izvaditi na pjat da se hlade pa ih
uvaljati u kristal cukar. Osušiti ih na ariji.
*Orancini se mogu
činiti i od četruna ili lemuna. Pravi orancini se čine od gorkih
naranača jer je miris i okus naranče intenzivniji. Prije se činila i
kolajna od orancina pa bi se sa njom kitilo božićno drvce i takvi
kolarini su se regalavali kolendarima.
LIKER OD CVJETOVA LEMUNA I NARANČE
Po
kila cukara se kuha 10 -15 minuta s po litre vode u koju treba staviti
jednu vaniliju razrezanu i koru od lemuna. Napose se isprži 1-2 ožice
cukara s malo vode pa uliti u gornju smjesu. Kad se ohladi, dodati 6
deka pupova od naranče i lemuna, s jednim listom ljute naranče, a na
finimentu dodati kvarat litre špirita ili jake rakije. Dobro zatvoriti i
ostaviti da tako stoji. Cijediti po potrebi.
*Ovaj liker se prije jako cijenio i često se stavljao u kolače. A ponegdje ga zovu i voda od narančina cvijeta.
http://www.dubrovnikportal.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.