Anis: Afrodizijak i antibiotik

Kao jedna od najstarijih mirodija, anis ne samo da potiče apetit već djeluje kao afrodizijak i kao antibiotik, potiče cirkulaciju, ubrzava metabolizam i pospješuje mršavljenje.
Anis, anež ili slatki komorač (Pimpinella anisum) je 20-60 cm visoka, jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). U tlu ima vretenasti korijen iz kojega izrasta zelena, izbrazdana, okrugla i u gornjem dijelu razgranata stabljika. U donjem dijelu stabljike listovi su okrugli, nerazdijeljeni i nazubljeni, a prema vrhu stabljike listovi su perasti i sve sitnije razdijeljeni. Sitni zvjezdasti cvjetovi, bijelih ili svijetložutih latica, javljaju se od srpnja do rujna, a nalaze se skupljeni u rahle štitaste cvatove.
Kad anis ocvate, iz cvjetova se razvijaju plodovi i biljka tada ima vrlo ugodan miris. Plodovi anisa su duguljasti, dugi 3-5 mm, kruškolikog oblika i spljošteni. Zreli plodovi su svijetlosivosmeđe boje, a za razliku od plodova ostalih štitarki, obrasli su sitnim dlačicama. Za plodove svih štitarki je karakteristično da su sastavljeni od dva dijela koji su na zajedničkoj plodnoj peteljci. Takve plodove ima i anis, iako kod njega plodovi ponekad ostaju nerazdijeljeni.

Stoljetna ljekovita primjena anisa

Anis je jedna od najstarijih začinskih biljaka, a smatra se da potječe sa Bliskog istoka. Kao začin i kao lijek, anis su najprije upotrebljavali stari Egipćani, a potom i stari Grci, Rimljani i Arapi. Stari Egipćani su počeli uzgajati anis još 1500 godina prije Krista, a u starim egipatskim papirusima anis se spominje kao protuotrov i kao afrodizijak. Kao sredstvo koje pojačava spolnu želju, anis je preporučao i grčki liječnih Dioskurides, stoga ne čudi što je anis bio jedna od najčešće korištenih biljaka u starom vijeku. Osim što su polja oko Toskane zasadili anisom stari Rimljani su osmislili poseban začinjeni kolač, mustaceus, koji se jeo na kraju svake gozbe. Taj kolač je sadržavao anis, kim, korijandar i drugo bilje korisno za probavu, a preteča je začinjenog svadbenog kolača.
Osim kao začin koji potiče apetit i pospješuje probavu, antički narodi su plodove anisa upotrebljavali kao lijek protiv probavnih i želučanih tegoba. U 1. stoljeću. Plinije je preporučao anis kuhan u vinu kao protuotrov nakon ugriza škorpiona. Platnene vrećice napunjene plodovima anisa i obješene kraj uzglavlja upotrebljavale su se kao sredstvo protiv nesanice i za miran san, a dim zapaljenog anisa udisao se za ublažavanje glavobolje.
U srednjem vijeku anis je slovio kao lijek za čitav niz bolesti i tegoba. Upotrebljavao se protiv nesanice, vodene bolesti, želučanih tegoba, grčeva i napinjanja u crijevima, kašlja i bijelog pranja. Anisom se uklanjao i loš zadah iz usta. dojilje su ga uzimale kao sredstvo koje pospješuje izlučivanje mlijeka, a sitno mljeveni anis pomiješan s ružinim uljem upotrebljavao se kao kapi protiv bolova u uhu.
Europa se stoljećima snabdjevala anisom iz mediteranskih zemalja. Nakon uredbe Karla Velikog da se svaka biljka koja raste u samostanu Sv. Gallena mora posaditi na svim njegovim posjedima, anis se proširio po čitavoj Europi. U Engleskoj je postao toliko cijenjen da se na njegov uvoz čak plaćala carina. Rani doseljenici su donijeli sjeme anisa u Sjevernu Ameriku pa se anis kao začinska i ljekovita biljka počeo i tamo uzgajati. Danas se najviše uzgaja na Sredozemlju, premda ga u vrtovima i kao samoniklu biljku nalazimo u svim toplijim područjima svijeta.

Eterično ulje s anetolom

Plodovi anisa su vrlo ugodnog i aromatičnog mirisa te slatko Ijutkastog okusa. Ugodan miris i slatkasti okus plodova potječe od eteričnog ulja kojega dobre sorte anisa sadrže 2-4%. Osim eteričnog ulja čiji je glavni sastojak anetol, plodovi anisa sadrže oko 10% masnog ulja, 20% bjelančevina, šećer i kumarin.
Eterično ulje u plodovima anisa rastvara sluz i ubija bakterije. Zbog toga se mljeveni plodovi anisa, pomiješani s medom, uzimaju kao prva pomoć protiv kašlja i bolesti dišnih organa. Osim što čaj od anisa pomaže protiv nadutosti i vjetrova, čajna mješavina od plodova anisa, kima i komorača već tradicionalno se koristi protiv grčeva kod dojenčadi i male djece. Estrogen sadržan u anetolu potiče izlučivanje mlijeka kod dojilja, dok bi neka još neizolirana tvar u anetolu mogla biti zaslužna za navodno afrodizijačko djelovanje anisa.
U narodnoj medicini nekih zemalja koristi se i suhi korijen anisa, a mljeveni korijen sastojak je raznih ljekovitih pripravaka. Osim plodova, a ponegdje i korijena, u ljekovite svrhe se koristi i eterično ulje anisa. Budući da je anis priznala i službena medicina, eterično ulje anisa sadrže i gotovi ljekoviti pripravci, najčešće protiv kašlja, nadutosti i grčeva.

Skupljanje i čuvanje anisa

Osim u vrtu, anis se može uzgajati i u posudama, pa čak i u zatvorenom, na toplom i sunčanom mjestu. Suhi i zreli plodovi beru se u rujnu, kad stabljika poprimi žućkastu boju. Plodovi se suše na prozračnom, suhom i toplom mjestu ili pri temperaturi od najviše 40°C, a najbolje ih je sušiti tako da se biljka objesi naopačke iznad posude ili lista papira kako bi se plodovi kasnije mogli pobrati. Ubrane plodove treba odmah i dobro osušiti, jer inače pocrne i postanu neugodna mirisa pa više nisu za upotrebu. Osušene plodove treba čuvati u hermetički zatvorenoj limenoj ili staklenoj posudi, na hladnom i tamnom mjestu. Plodove ne treba čuvati duže od godinu dana jer se okus i ljekovite tvari neće očuvati čak ni kada su plodovi dobro pohranjeni.

Ljekovita svojstva i primjena anisa

• Glava: Ispiranje kose čajem od anisa pomaže protiv uši u kosi.
• Usna šupljina: Anis dezinficira sluznicu usta i desni te otklanja zadah iz usta.
• Dišni organi: Anis smiruje kašalj, omekšava sluz i olakšava iskašljavanje, te pomaže kod prehlade, gripe, promuklosti, grlobolje, bronhitisa i astme.
• Probava: Anis potiče apetit, pospješuje i olakšava probavu, te pomaže protiv probavnih tegoba.
* Mljeveni plodovi anisa pomiješani s medom zaustavljaju štucanje i pomažu protiv mučnine.
• Želudac: Anis jača želudac, blago dezinficira sluznicu želuca te pomaže protiv grčeva i bolova u želucu, posebno kod dojenčadi i male djece.
• Crijeva: Anis jača crijeva, blago dezinficira sluznicu crijeva te pomaže protiv nadutosti i plinova u crijevima.
• Bubrezi i mokraćni mjehur: Anis pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće.
• Ženske bolesti: Anis regulira menstruaciju te pomaže protiv menstrualnih bolova i grčeva.
• Duševne tegobe: Anis umiruje i jača živce te pomaže protiv nervoze, razdražljivosti, histerije i nesanice.
http://www.ljekovitobilje.org/