Neprekidni dijalog između suncokreta i sunca: radoznalostI i legende

   

Suncokret je jednogodišnja biljka iz porodice Asteraceae. Ime potice od heliosa, boga sunca i antosa, cvijeta. Kao što je poznato, njegova karakteristika je da okretanje glave ka suncu i zbog svoje blistave žute boje predstavlja cvijet povezan sa sunčevom svjetlošću, vedrinom, ljetnjom vrućinom koja nas čini sklonima lakoći. U nekim tradicijama takođe simbolizuje zahvalnost i divljenje nekome. Ponekad se daje kao poklon za izlečenje ili povodom odlučujućih ciljeva kao simbol uspjeha. 

Simbol suncokreta melanholične nimfe Kilizie

 
Prema grčkoj mitologiji, suncokret umjesto toga simbolizuje nimfu Kliziju koja je zavela boga Apolona, kralja Sunca, nije mogla skinuti pogled sa njega i pratila ga izdaleka, tokom svojih dugih putovanja po nebu. Ali legenda je više artikulisana i govori da je Apolon umorio Kliziju napuštajući je zbog druge žene, Leucotoe-a. Da bi osvojio svoju voljenu, Apolon se pretvorio u majku, ali Clizia, ljubomorna, sve je prijavila Leucotoeovom ocu koji je, ljut, ćerku pokopao živu. Apolon je pretrpeo veliki gubitak i nije bio u stanju da oživi siromašnu Leucotoe. Nimfa je bila strašno bolesna od onoga što se dogodilo i odlučila je ostatak svog života nepomično promatrati Apolona, prateći ga svojim pogledom u svojim putovanjima. Apolon se sažalio   i odlučio da ga Klizie pretvori u cvijet, suncokret. U ovoj perspektivi, suncokret simbolizira  neuzvraćenu ljubav.


 
Ostale legende o suncokretu kao tužnom i usamljenom cvijetu

 
Druga legenda o suncokretu kaže da se u prelepoj bašti punoj cvijeća jednog dana pojavio čudan cveijt, koji je odmah uklonjen od ostalih. Cvijet je stajao sam, tužan, ali tih, provodeći dane gledajući u sunce. Pratio ga je u svakom pokretu i voleo bi da mu se približi, zato je pokušavao da što duže i duže traje. Sve dok ga sunce nije primetilo i pitalo ga zašto je tako usamljen i tužan. Cvijet mu je ispričao svoju priču i u tom je trenutku Sunce odlučilo da ga transformiše u suncokret, jarko žute boje. Tako je postao najviši i najljepši cvijet u cijeloj bašti.  

Romantična legenda o suncokretu


 
U selu je živijela devojka po imenu Bella, koja je zaista bila vrlo atraktivna. Imala je vedar i ponosan izgled, uprkos tome što je bila samo sluga. Kad je dovoljno ostarila da se uda, roditelji su je obećali farmeru.
Njih dvoje su se prvi put upoznali na zaručnoj zabavi i momak se odmah zaljubio. Bella je takođe uzvratila pogledom strasti. U međuvremenu, dan venčanja se približavao i Bella i njen obećani muž su probudili mnogo zavisti, dovoljno da nateraju njihovog Gospodara da učestvuje na vjenčanju i da je poseduje. Ali Bella ga je gledala vatrenim očima i Gospodin je osetio da se nešto u njemu promjenilo.
Postidio se i pomislio da ne želi da utiče na takvu ljepotu. Nakon nekoliko trenutaka potpune tišine, Gospodar je  pogledao Bellu pored svog obećanog muža  i ipak odluči da je ionako poseduje. Odveo ju je do obližnjeg suncokreta, ali Bella je uspela da uzme bodež i brzo okrene sečivo prema svom gospodaru, ali nešto ju je zaustavilo prije nego što je bilo prekasno i natjeralo je da okrene sječivo  prema svom srcu.
Učinila je to zato što se osjećala osuđenom da pripada gospodaru koji ju je gledao s takvim žarom. Pala je među suncokrete, ali Bog seduboko uzdrmao tim gestom i počeo delirično tražiti da se svi suncokreti posjeku kako nebi nikoga podsjećali na tu tužnu epizodu.
Išap je dalje i dalje, uništavajući svaki suncokret dok sve nije nestalo iz Evrope, vrativši se u Sjedinjene Države. Iz tog razloga, suncokret savija svoju polutku prema suncu, u znak sjećanja na kukavičluk seljana, ali bar stoji uspravno u znak počasti s pričom o Belli i njenom voljenom farmeru.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/57200/il-girasole-e-le-sue-leggende.html 
 

​Prevod i obrada Ana Muratović -  Bebamur.com
​