Hemija - koja se posebno jako osjeća sa godinama

Hemija je munjeviti osjećaj. Prvo, novog tvog čovjeka, uhvati pogled, potom um, a zatim duša. Potrebno je samo nekoliko minuta. 

​Ne želim da izgovorim taj čudan broj, ali moram ... imam 50 godina. To znači da se detinjstvo završilo.

Danas ću opisati samo jednu stvar, koju sam primijetila i što je meni interesantno. I samo meni. Počela sam da tačno osjećam hemiju koja se dešava između mene i drugog, novog čovjeka pri prvom susretu.

Prije mnogo godina, nijesam mogla ni da pretpostavim da mogu jednostavno čitati u slučajnim licima svoja. To jest svoje. Da izdvojim od milion lica to, u kom odmah vidim unutrašnjost. Dušu, misli. Jer, sa godinama u čovjeku sve postaje vidljivo po licu. I bez obzira koliko da krije ono što osjeća, kako živi, to se može pročitati po licu.
I još - sa uzrastom slično privlači slično. Ljudi se susreću i približavaju se po bliskosti svojstava, pa, kao kod stvari, samo ih kod ljudi ima više. Ako je ranije bilo mnogo zahtjeva prema muškarcima i ženama, sada ne postoje zahtjevi, postoji intuicija. Razvijena intuicija.
Samo kada si iscrpljen, ta intuicija može zatajiti. I tada u tvoj život dolazi smeće. Ili, bolje rečeno, onih koji nisu trebali doći, koji su došli slučajno, i vjerovatno će te iskoristiti. Takvi ljudi imaju nisku energetiku, a kada si sam slab, privlačiš ih zbog istog napona, samo kod tebe je privremeni nedostatak energije i sreće a kod njih trajni. 
Ali s vremenom nestaju tako kao što su i došli. Slučajno.
Sa godinama ljudi osjećaju druge ljude po mirisu. I neke ne podnose, a nekim se približavaju. Da, u 50-im se nije tako lako približiti, ima više nepovjerenja, više predrasuda, ali ako se pojavi neko novi, i sviđa ti se - to je dragocjeni poklon odozgo.
Hemija - to je to, što se naročito jako osjeća sa godinama. To je to što se rađa iz tvog sakupljenog znanja a koristi se i primjenjuje slučajno, jednostavno zato što već znaš da koristiš svoje instrumente.
Hemija je munjeviti osjećaj. Prvo, novog tvog čovjeka, uhvati pogled, potom um, a zatim duša. Potrebno je samo nekoliko minuta.
A koliko se ranije privlačilo nepotrebnog. Samo zato što ispunjava određene zahtjeve: visoko obrazovanje, lijep, uspješan ... i mnogo čega još. Možda sada, kada sam već nešto predstavljaš za sebe, nedostatak mnogih kvaliteta više te ne nervira kod drugih.

 I više te ne privlače osobine, već sam čovjek. Dobar čovjek. Rekla bih, neočekivano. Samo dobar čovjek. Dobar za tebe. Ne za sve, i ne za sliku.
Iako čak takva provjerena godinama taktika može čak izazvati iznenađenje. Kao prije neki dan, kada je slučajna žena sa kojom je ušla u dijalog i kojoj sam slučajno rekla svoje ime, odjednom me je nazvala Katjuška, baš kao što me je moj djeda zvao.
I u tom trenutku nešto je odgovorilo. Neka vrsta toplote razlila se unutra, tako je bilo prijatno. Ne od njenih riječi, već od sjećanja. I tako sam željela da povedem ovu teticu kući. I čim smo se pozdravili, shvatila sam da je tetkica samo još jedna bliska riječ - i već sam u potpunosti naklonjena njoj.
Tako, ova hemija se samo tokom godina povećava, ali pod uslovom da se stalno razvijate, ne stojite u mjestu, tražite sebe, pokušavate da shvatite, kopate, i onda vam se otkriva dar - da primate i osjećate tu hemiju.
To je sreća. Ta radost razumijevanja i osjećanja sebe i drugih. Ta sposobnost da privlačiš u svoj život svoje ljude!

Autor - Jekaterina Kuljbickaja

Prevod po tekstu: https://lifedeeper.ru/post/59-himija-to-chto-osobenno-ostro-chuvstvuetsja-s-godami/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com ​