Moja "idealna" ljubav

  

 U mladosti, sam bila sigurna da je ljubav - ogromno, sveprožimajuće osjećanje, da samo sa njom život ima smisla, tačnije, samo zbog nje i treba živjeti. Tada mi se ljubav činila da je sadržaj i najveći cilj u životu.  

Činilo mi se da je ljubav  to da se u potpunosti spoji sa čovjekom, postane jedno sa njim, da bi se disalo sa njim u ritmu, gledao svijet istim očima i isto osjećalo. Čak sam se zaljubila u takva očekivanja. I onda, naravno, razočarala. Jer se ispostavilo da je čovjek živ i nesavršen. 

​Više od toga, tokom vremena, primijetila sam da nijesam uspijevala ni da pogledam bolje muškarca prije nego me zahvati vihor hormona.

Kada sam prošla kroz krizu srednjih godina, počela sam bolje da razumijem sebe, svoja osjećanja i osjećanja drugih, osjetila sam da je ljubav - nešto potpuno drugačije od onoga što smo navikli da mislimo o njoj.
Sada sam uvjerena da se ljubav najbolje opisuje sa tačke gledišta božanskog smisla. Saosjećanje, strpljenje i oprost, podrška, empatija, podjela odgovornosti. Mnogo je čestice "sa" - zajedno, dvoje. Sa-radošću, sa entuzijazmom, sa osjećanjem života. I da, naravno, fizičko s' - jedinjenje, ljudi, kako bez toga?
"Voljeti, da bi postali jedna cjelina." Sada ne želim ni sa kim da postanem jedno. Dovoljno sam sama cjelovita. Nijesam pola čovjeka, već cjelovit čovjek. Drugi, drugačiji od muškaraca, ali završen. Svako od nas ima i muško i žensko načelo. Ali kod žene ima malo više ženske energije, a kod muškarca - muške, i zajedno smo u apsolutnoj harmoniji. Ja ću pružati nježnost i nadahnuće njegovim naporima, a on  sigurnost i podršku - mojim.

"Potpuno spajanje sa čovjekom." Ja ne želim ni sa kim da se spojim, želim da vidim čovjeka. A da bih ga vidjela, potrebna je distanca. Neka i nije velika, ali neka je distanca.  

Želim da ga poštujem, cijenim sva njegova dostignuća i slavim njegove uspjehe. On  je čovjek, i nije samo duh, već čovjek koji je shvatio svoj najvažniji zadatak i ostvaruje se ovdje do maksimuma. Želim da se ponosim njime i želim da on bude ponosan na mene. 

​Oboje smo prošli veliki put prije susreta, dosta smo uradili i  doživjeli. ​ A ako ne uzimamo to u obzir - znači da priznajemo da smo živjeli uzalud. Naši svjetovi se ukrštaju, ali nikada ne spajaju. Nešto radimo zajedno, a nešto   nikada nećemo raditi zajedno, i time ćemo biti interesantniji jedno drugom. Mi smo srećni zajedno i srećni odvojeno, ​​ako treba, ali uz malo tuge. Tvoj čovjek je, živ, srećan, i to je najvažnije.

  "Disati u istom ritmu, gledati svijet istim očima i isto osjećati." Ja ne želim da muškarac diše sa mnom u istom ritmu, neka diše svojim. Ali će mi biti drago ako se ta sinhronizacija nekada desi prirodnim putem. Dobro je, ako se naše viđenje svijeta bude u mnogome podudaralo, a naše delimično nepodudaranje će nam obojema donijeti razvoj. Želim da shvatim kako izgleda  svijet mog čovjeka, i želim da on poštuje moja uvjerenja.

Naši pogledi na život u mnogome su slični, ali se ne podudaraju u potpunosti. Ali mi cijenimo iste vrijednosti: savjest, čast, dostojanstvo i odgovornost. Međutim željela bih da   osjećam   da je njegovo mišljenje isto tako široko, globalno, tolerantno, nadpersonalno kao i moje. Da ima istu takvu transcendentalnu svijest, kao i ja. Da je njemu, kao i meni, neprijatno u ekstremizmu, da više gravitira ka istočnoj filozofiji koja je povezana sa životom i svim bićima.

Da bi se desila naša ko-kreacija, kod muškarca mora da postoji duša, i ona postoji kod njega. Samo osviješćenost čini muškarca velikodušnim, onim koji prašta, prihvata i zna da upravlja destruktivnom energijom, preusmjeravajući je u nešto konstruktivno. Ovi kvaliteti  treba obavezno na   neki način da se manifestuju u njegovim postupcima i tome što on stvara.

Još shvatam, da moj muškarac ne može da živi sa nevoljenom. Jer isto kao i ja, shvata da život treba da donosi radost. A ako nešto ne shvataš o sebi, tada se svjesno oslobodi toga što te brine i čini život težim i ograničenijim. 

Ljubav je za mene   još uvijek - i smisao i najveći cilj. Ali sada nije povezana sa neposrednim objektom. Ljubav - to je nešto što prožima cio život, ona je svuda.  

Sada je za mene ljubav muškaraca i žena -  slična zajedničkom letu dvije samostalne odrasle ptice, koje su jednom odlučile da budu zajedno i gledaju na svijet sa visine svoga leta. Ptice mogu da lete same, ali zajedno se osjećaju spokojnije i ispunjenije, a svijet otkriva te uglove koji im nijesu bili vidljivi ranije.

​Autor: Lilija Ahremčik
 Prevod teksta:  econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com