Zašto muškarci umiru mlađi?

U gotovo svim zemljama muškarci umiru mlađi, kod nas, u prosjeku, pet godina ranije nego žene. Je li to neizbježno?
Mnogo je znanstvenih i popularnih objašnjenja zašto muškarci ne žive tako dugo kao žene. Ovaj tekst je mješavina znanstvenih i popularnih argumenata, iz kojih muškarci još uvijek mogu dovoljno naučiti i tako si dodati još koju godinu života, a one godine prije odlaska barem učiniti zanimljivim i lijepim. U svakom slučaju, na trajanje i kvalitetu života muškaraca odlučujući utjecaj imaju njihove žene.

Muškarci prije postaju nepotrebni
Kad više nije u mogućnosti obavljati poslove “sijača sjemena”, muškarac postaje biološki nepotreban. U tom trenutku gubi tjelesnu snagu, a također postaje i manje sposoban za tzv. “muške” poslove. Zamjenjuju ga potomci koji su tada na vrhuncu svoje snage. Muškarci postaju biološki nepotrebniji kako njihova djeca postaju samostalnija. Žene su i nakon gubitka reproduktivne sposobnosti biološki neophodne: kćerkama i snahama pomažu nakon poroda i u svakodnevnoj brizi za djecu i kućanstvo. Žene postaju biološki nepotrebnije kada njihovi unuci postanu samostalni i počnu se brinuti za sebe.
U tijelu muških se događaju hormonalne promjene koje muškarca čine manje muževnim. Postaju osjetljiviji, nježniji, a u njima se sve više javlja ženski element. Vizualno se to vidi na manjoj obraslosti lica (brada, brkovi). Hormonalne promjene u ženskom tijelu uzrokuju to da žene postaju “muževnije”- jače, agresivnije, dominantnije, a prostor u kojem žive pretvaraju u “svoj teritorij”. Najvidljiviji znak simboličnog stvaranja sposobnosti za preuzimanjem moći je pojava brkova kod žena. Kad muškarac izgubi svoj teritorij, počne se povlačiti; stalno nešto čeprka po garaži, po daljinskom upravljaču, vrtu, a često bježi u gostionu gdje u društvu drugih “izgnanika”gubi zdravlje, ponos i novac. Žene se ne povlače: postaju slobodnije, hrabrije, krenu na jogu, ples, putovanja, čitaju knjige o duhovnom razvoju i slično. Vrijeme i energiju troše na stvari koje životu daju smisao i svrhu. Osim te biološke nepotrebnosti, što muške pogodi ranije i teže, je možda još važniji osjećaj društvene nepotrebnosti. Muškarac koji je imao važan i autoritativan položaj na poslu, društvu, pa čak i kod kuće, najednom dobiva osjećaj da nije više važan (potreban, koristan). Ostaje bez cilja, a i život gubi smisao. Mnogi muškarci koji ubrzo nakon odlaska u mirovinu ne nađu način da i dalje imaju osjećaj potrebnosti (važnosti), umiru u nekoliko godina. Drugačije je pak s muškima koji sa radoznalošću i veseljem prihvaćaju i razvijaju žensku stranu u sebi: umjesto autoritativnosti usvajaju jednakost spolova, umjesto naredbi komunikaciju i zajedništvo, shvaćaju da potrebu za važnosti lakše zadovolje sa ljubavlju nego snagom. Muški teže podnose teret starenja: ovisnost o drugima (kod npr. osobne higijene) češće doživljavaju kao poniženje, gubitak dostojanstva. Često žele što prije napustiti ovaj svijet, a često im se te želje i ostvare.
Muškarci manje brinu o sebi
Muškarci su, također, u razdoblju do starosti prilično invalidne osobe, naravno ako kao invalida definiramo osobu koja ne samo da ne može brinuti o sebi nego i osobu koje ne zna brinuti o sebi. Njihove žene brinu o tome da su siti, napiti, uređeni... Što muškarac više stari, više mu je brige potrebno, a od svoje žene sve više očekuje da igra ulogu njegove majke. S druge strane, što žena više stari manje je spremna biti majka svojem mužu. Dugoročna skrb za sebe muškarcima nije blizu, više su skloni zadovoljenju trenutnih potreba. Muškarci obično ne čitaju knjige i članke o kvaliteti života, o hrani, o zdravlju. Isto tako muškarci imaju puno gore prehrambene navike nego žene – jedu puno više mesa i mesnih proizvoda, a i više masnoća. Statistike kažu da troše puno više alkohola i puno manje vode. Muškarci jedu upola manje povrća i voća nego žene. U prosječnoj obitelji žene se češće odriču večere pa je zato i ne pripremaju. Priušte si poneko voće ili salate, dok muškarac pojede kobasicu koju zalije alkoholom. Da hrana značajno utječe na zdravlje ne treba posebno napominjati. Muškarci su manje fizički aktivni, s izuzetkom kakvog natjecateljskog sporta gdje se mogu nadati da će pobijediti ali takvih je s godinama sve manje. Žene jedu puno manje i koriste zdraviju hranu. Žene puno više čitaju o zdravlju, o prevenciji i liječenju bolesti, o međuljudskim odnosima, u njihovim časopisima je više informacija o kvaliteti života. Žene češće planiraju dugoročno, brine ih budućnost i za nju se odgovorno pripremaju. Žene češće imaju prijateljice u koje imaju puno povjerenje što može značajno smanjiti stres, dok muškarci imaju više prijatelja u raznim aktivnostima.
Muškarci ne brinu dovoljno za svoje žene
Muškarac je lovac koji je svojevremeno “ulovio” svoju ženu. Za njega je tada lov završio, a žena ne želi biti jednokratan plijen, želi biti “ulovljena” što češće, po mogućnosti svaki dan. Zato, da bi ju muškarac uvijek iznova lovio i brinuo se o svojim potomcima, žena ga želi održavati u dobrom stanju, na mnogo načina brine za njegovu dobrobit i učinkovito funkcioniranje. Muškarac to prihvaća kao dužnost plijena, kao nešto što mu pripada, kao nešto što njegova žena radi za njega kao konkretnu osobu i zaboravlja da žena to radi za imaginarnog (funkcionalnog) muškarca. U godinama stvaranja životne bilance (što sam činio u životu, jesam li bio sretan, što sam započeo na ovom svijetu, što mi još ostaje...) žena počinje kritičnije gledati na svog konkretnog muškarca i počinje se pitati: “Tko je ovaj stranac kojem cijeli život kuham, perem, peglam i podnosim ga? Što ja imam od toga? Što je dobroga on učinio za mene? Da li me čini sretnom? Trebam li ga još uvijek?” Većina žena nije zadovoljna odgovorima na ta pitanja. Možda zato udovice ostaju udovice.

Na jednom predavanju kuharskim majstorima rekao sam da muškarci umiru mlađi jer im žene kuhaju sa ljutnjom. Sav bijes, ljutnju, frustraciju, umor pa čak i mržnju prenose na hranu. I zato, kad muškarci jedu hranu u kojoj je puno negativne energije, prije umru. Vi, koji ste barem malo zavirili u kvantni svijet, to nećete shvatiti samo kao šalu.
Kako produžiti život
Kad bi se muškarci pobrinuli da im žene kuhaju sa veseljem, da u hranu unose ljubav i radost, i njihov život bi bio, ako ne dulji, onda pouzdano puno ljepši. Kada bi se muškarac odnosio prema svojoj ženi kao da je idealna, lijepa, zavodljiva, takva bi uistinu i postala, ako već nije. Postala bi njegova boginja, njegova inspiracija, izvor snage i želje za zdravim i dugim životom. Pravi muškarac se svaki dan upita što bi dobroga mogao učiniti za svoju ženu. Povremeno ju upita da li je sretna i što si želi kako bi mogao to učiniti za nju. Odrasli muškarac prihvaća svoju ženu kao ravnopravnu osobu koja dobrovoljno živi s njim zato da je njoj (ne njemu!) ljepše. Često se mora zapitati koliko zaista doprinosi njenoj sreći. Muškarac koji želi biti cijenjen, mora cijeniti svoju ženu, njezino vrijeme, trud i brigu. Svoju partnerici nikada ne smije shvaćati kao nešto što pripada njemu, kao i ono što ona napravi da je to dužna napraviti. Normalno je da se žene umore u brizi za svojeg muškarca, kao i da fizički ne uspijevaju više to raditi onako kako su radile u mlađoj dobi. Stoga samostalan, odrasli muškarac zna brinuti o sebi: zna kuhati, prati, peglati, otići u nabavku. Snaga muškarca se ne mjeri po tome kako uspješno kontrolira obitelj, nego koliko pridonosi obiteljskoj sreći. Svoju moć iskazuje kroz poštovanje, velikodušnost, toleranciju i nježnost. Biološku nepotrebnost možemo kompenzirati društvenom potrebnošću, intenzivnim sudjelovanjem u obiteljskom životu. Ako ćemo u obiteljskom životu sudjelovati na način da se othrvamo nadzoru, kontroli i prodikama, biti ćemo sretno prihvaćeni sa korisnom ulogom “mudrog”. Gubitak društvenog položaja možemo kompenzirati održavanjem znatiželje, učenjem, postavljanjem sebe u središte vlastitog interesa, istraživanja i osobnog razvoja. Kod tjelesnih aktivnosti odaberemo nenatjecateljske sportove, hodanje, jogu ili slične aktivnosti za njegu duše i tijela. Ako je moguće, možemo imati vlastiti vrt. Na taj način imati ćemo dvostruku korist, prvo zbog rada i obrade zemlje a drugo zbog kvalitete hrane.
Razlika između zdravih i bolesnih je često u činjenici da su zdravi žrtvovali neke trenutne užitke zbog dugoročnih koristi. Postoji vrijeme kada treba biti jak i brinuti za dugoročno dobro. Postoji vrijeme kada treba biti jak u svojoj nemoći. I postoji vrijeme kada vremena nema.
Do tada uživajte zdravo.
Ivan Soče
Izvor: sitis-san.hr