понедељак, 22. јун 2020.

Mnogi ljudi doživljavaju ugodan osjećaj kada čuju zvuk vode...ROMINJANJE KIŠE: SLATKA MELODIJA ZA MOZAK

Picture 

Zvuk kiše: nepogrešiv, ritmički tačan koji se širi u miru i odzvanja na prozorima ili na uličnom asfaltu. Melodija neba, ponekad ljutog, prirode koja se obnavlja i iznad svega frekvencija koja smiruje mozak. 

Efekat je s vremena na vrijeme različit, nekad olakšava san a nekad budi našu maštu.

Henry Beston, poznati naturalista i pisac, rekao je da je malo zvukova naše planete toliko elementarno kao buđenje talasa i kiša koja se spušta na naše gradove.  

​U određenom smislu, sve što ima veze sa vodom budi naša čula i fascinira nas.

Naravno da nijesmo svi isti, ne ojsećamo se svi srećnim ili sigurnim kada je nebo prekriveno oblacima i svjetlost postaje olovna. Međutim,   činjenica je, samo pogledajte na Youtube-u ili Spotifiy-u da za mnoge od nas nema ništa bolje od zvuka kiše za opuštanje.

Ovaj efekat u našem mozgu i umu je rezultat većeg broja vrlo specifičnih faktora


Zvuk kiše, zvuk smirenosti

Zvuk talasa koji udara o stijene, potok koji teče, padanje kiše ... Mnogi ljudi doživljavaju ugodan osjećaj kada čuju zvuk vode. Sada, više od zadovoljstva ili smirenosti, neurolog bi rekao da ono što osjećamo je osjećaj "bez prijetnje".

Neki bi mogli biti iznenađeni: prirodni fenomeni povezani sa vodom nijesu bez opasnosti, jer i more i kiša mogu imati nezaustavljivu snagu.

Međutim, isključivo se koncentrišemo na zvuk vode: ritmički pravilan koji se ponavlja, dostižući prag decibela koji dozvoljava našem mozgu da uđe u mirno stanje.

Nasuprot tome, slušni stimulansi koji premašuju 70 decibela ili iznenadne  nepravilnosti naš mozak interpretira kao pretnju. Isti zaključak je dobijen  u studiji koja je 2012. godine  rađena na državnom Univerzitetu u Pensilvaniji. Ukratko, mi smo fiziološki struktuirani da reagujemo na neočekivani zvuk, krik, jak zvučni stimulus.

Ovo objašnjava zašto saobraćajna buka, grupa ljudi koji viču na ulici i čitav spektar buke koji naseljavaju urbanu sredinu, stvaraju stres i psihološku iscrpljenost.

​Našem mozgu je potrebna harmonija životne sredine; akustična ravnoteža koju nudi kiša stvarajući tišinu. Tek tada naš mozak mozak biva ispunjen endorfinima i oslobađa taj osećaj idealnog blagostanja za odmor ili stanje harmonične introspekcije. 
 
 
Zvuk kiše ili akustična maska

Mnogi ljudi koriste šum kiše kako bi lakše zaspali. Za one koji pate od povremene nesanice ili su pod stresom, to može biti dobra strategija. Orfeu Buxton, profesor na Univerzitetu Harvard i stručnjak za poremećaje sna, ističe da većina njegovih pacijenata koristi ono što zove "akustična maska".

Ovaj izraz ukazuje na sve one zvuke sa jednakim frekvencijama koje "isključuju" osjećaj prijetnje prisutne u mozgu. Ako vodimo život pod pritiskom, stresom i  zabrinutošću, neka područja mozga postaju stalno upozoravajuća i odbrambena.

Uz zvuk kiše (zvučni signal koji sadrži sve frekvencije iste snage) dobijate neku vrstu kamuflaže. To daje mozgu stimulus koji stvara osjećaj kontrole, ponavljajući obrazac koji ga uvjerava o odsustvu spoljnih pretnji. Da je sve mirno.

​"Zvuk kiše ne zahtijeva prevod."
~ Alan Watts 
Picture

​U svijetu koji je prepun iznenadnih stimulansa, našem mozgu su potrebni momenti u kojima je sve predvidljivo. Trenutci kada nas ništa ne prekida, u kojima  život teče, ostaje zatvoren u savršenom  trenutku harmonije i ravnoteže. Zvuk kiše to uspijeva. Priroda i njeni fenomeni ponovo se udružuju sa našim korjenima, našom suštinom, dovode nas u taj lični prostor u kojem se ograničavamo na bitisanje.

Konačno, ne zaboravimo još jedan divan efekat kiše: njen miris, nepogrešiv miris mokre zemlje. "Geozmin" koji ostaje s u vazduhu nas obuhvata svojim mirisom, vraćajući uspomene i prenoseći prijatne senzacije.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/rumore-della-pioggia-melodia-cervello/

Prevele Ana i Beba Muratović -  Bebamur.com

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.