Prvo ti kažu: Treba drugačije da se oblačiš...

  
Onda kažu da treba da smršaš. Potom da treba da se krećeš energičnije i gledaš veselije! Optimističnije. I da se ne žališ.  


Da promijeniš frizuru, neophodno je. Da čitaš moderne knjige i filmove za samo-razvoj.

A kada smršaš, promijeniš frizuru, počneš drugačije da se oblačiš, da se optimistično osmjehuješ, tada ti kažu da si previše star. Šta tada činiti?

​Jedan muž je to rekao ženi, sa kojom je živio dvadeset pet godina. Kada je u modernoj sportskoj odjeći s njim išla u teški pohod sa teškim rancem na leđima.

Cijelog života je mršala, satima se znojila u teretani, pratila štampu i pravila frizuru; koja se mužu sviđala. Gledala je filmove koji joj se nijesu sviđali. I čitala knjige koje joj je on preporučivao.

Na odmoru je splavarila po rijekama i puzala po planinama. Uveče pored vatre, braneći se od komaraca, pjevala je bardske pjesme uz gitaru. Muž je volio baš tako da provodi odmor. Žena je činila sve što mu se dopadalo. Prihvatala kritiku. Trudila se.

A onda se on naljutio što polako hoda sa rancem. I rekao joj je: "Stara si!"

A šta raditi sa takvom kritikom? To nije težina ili kosa. Ni novi film o kosmičkoj svijesti koji se može pogledati. Pedeset i pet godina ne možeš nigdje ukloniti. I postaje ti teško nositi ranac i ići uzbrdo, pjevajući pjesme ...  

Čovjek je četvrt vijeka radio sve što je želio drugi - zbog očuvanja braka, da bi ga voljeli. Da bi bilo razumijevanje!

Potom je muž dugačkim brzim koracima otišao daleko naprijed. A ona je sjela na ranac i plakala - bila je veoma umorna. Kao mali sijedi patuljak, sjedila je i plakala. Bez ikakvog optimizma. Jer nije živjela kako je željela: morila je sebe glađu, znojila se u teretani, lutala po tajgama i puzala po planinama na odmoru.

A željela je potpuno drugo: tihe večeri na moru, da peče pite, ponekad da pođe u bioskop na melodrame, da nosi dugu kosu, leži na kauču ponekad s knjigom, ide u pozorište u lijepoj haljini ...

Nije živjela svoj život. Radila je kako se mužu sviđalo. Nije željela da ga izgubi! A on ju je nazvao staricom i ostavio u šumu - zato što je polako išla?

Stigla je nekako do voza; bacila je težak ranac u šumu. Novca za kartu je imala dovoljno, i to je bilo dobro. Vozila se, gledajući kroz mutno staklo mračnu šumu, iz koje je samim čudom izašla...

Izašla je. A neko nije. I još uvijek mrša, šiša kosu, odmara i ne jede kako želi; već kako želi drugi. To je uzaludno. Zato što nas potom takođe mogu ostaviti u šumi; jer smo suviše stari i polako vučemo ranac ...

Anna Kirjanova

Prevod teksta: http://sobiratelzvezd.ru/snachala-skazhut-tebe-nado-po-drugomu-odetsya/#more-41529

Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com